Oktavijan Miletić
Oktavijan Miletić (Zagreb, 1. listopada 1902. – Zagreb, 17. kolovoza 1987.) bio je hrvatski redatelj, snimatelj, scenarist i glumac.
| Oktavijan Miletić | |
|---|---|
| Rođenje | 1. listopada 1902. Zagreb |
| Smrt | 17. kolovoza 1987. Zagreb |
| Godine rada | 1928.-1980. |
| Važniji filmovi | Lisinski |
| WWW | |
| Ostale nagrade | |
| Nagrada Vladimir Nazor | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu | |
Bio je prvi hrvatski filmski autor koji se sustavno bavio filmom, zbog čega ga se smatra utemeljiteljem hrvatske (i jugoslavenske) kinematografije.
Životopis
urediRođen je u Zagrebu u obitelji intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Stjepana Miletića. Od djetinjstva se zanimao za film (s 12 godina ima prvi projektor), a već 1926. godine kupio je Pathéovu filmsku kameru (od 9,5 mm) i počeo amaterski snimati svoje prve filmove. U njima se ogledala Oktavijanova sklonost parodiji i eksperimentu (Nažalost samo san 1932., Amadeus Nicknagel 1932., Poslovi konzula Dorgena 1933., Zagreb u svjetlu velegrada 1934., Faust 1934.).
Za svoj kratki film, Poslovi konzula Dorgena, dobio je nagradu na Pariškom amaterskom filmskom natjecanju 1933., a predsjednik žirija bio je Louis Lumière.[1] Za njegov kratki film iz 1937. godine Šešir drži se da je bio prvi hrvatski zvučni film. Zapošljava se u zagrebačkom poduzeću Zora film, i počinje se profesionalno baviti filmom. Snima i režira brojne propagandne filmove, uz poneki obrazovni i putopisni kratki film.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata radi u državnom poduzeću Nezavisne Države Hrvatske Hrvatski slikopis, gdje prvenstveno snima i režira dokumentarno propagandne filmove. Tad snima i svoj prvi cjelovečernji igrani film - Lisinski (1944., biografiju skladatelja prve hrvatske opere Vatroslava Lisinskog (taj film je najstariji sačuvani hrvatski cjelovečernji igrani film).[2] Snima i dokumentarne filmove; Barok u Hrvatskoj (1942.) i Radium (1944.; nedovršen). Za njemačko poduzeće Tobis Film iz Beča u istom razdoblju snima tri dokumentarna filma: Hrvatski kipari, Hrvatski seljački život i Agram, die Hauptstadt Kroatiens.[3]
Nakon Drugog svjetskog rata prvenstveno radi kao filmski snimatelj, podjednako uspješno u crno-bijeloj kao i kolor tehnici (Živjeće ovaj narod, Koncert, Belana, Carevo novo ruho). Samostalno je režirao nekoliko filmova od kojih mu je najpoznatiji dokumentarni film Juraj Dalmatinac (1977.)
Bio je predavač na odjelu kamere Akademije za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, te autor i voditelj emisija o filmskoj kulturi TV Zagreb. Po njegovom imenu nazvana je današnja prestižna filmska nagrada Oktavijan koja se dodjeljuje u više kategorija.
Filmografija
urediRežija igranih filmova
uredi- 1944. Lisinski
Režija kratkih i dokumentarnih filmova
uredi- 1930.? Život hrvatskog seljaka (Kroatisches Bauernleben)[5][6]
- 1933. Poslovi konzula Dogena
- 1934. Faust
- 1935. Plitvička jezera
- 1936. Đumlin imitator Chaplina
- 1937. Šešir
- 1938. Jugoslavija gradi svoje lokomotive
- 1940. Hrvatski kipari: Bilhauerkunst in Kroatien
- 1942. Barok u Hrvatskoj
- 1942. Agram, glavni grad Hrvatske[5][6]
- 1948. Profesor Budalastov
- 1964. Kipar Vanja Radauš
- 1977. Juraj Dalmatinac
Scenarij
uredi- 1931. Otvorenje Zagrebačkog zbora
- 1937. Šešir
- 1948. Profesor Budalastov
Snimatelj
uredi- 1944. - Lisinski
- 1947. - Živjeće ovaj narod
- 1951. - Bakonja fra Brne
- 1954. - Koncert
- 1955. - Jubilej gospodina Ikla
- 1957. - Svoga tela gospodar
- 1959. - Jurnjava za motorom
- 1961. - Carevo novo ruho
Gluma
uredi- 1927. Provalnik
Literatura
urediČlanci
uredi- Rafaelić, Daniel. 2004. Filmološko istraživanje u bečkom filmskom arhivu 2004. Arhivski vjesnik. Hrvatski državni arhiv. Zagreb. 47 (1): 173–176
- Vjekoslav Majcen, Ante Peterlić: Oktavijan Miletić, Hrvatski državni arhiv, 2000., ISBN 953-6005-39-5
Izvori
uredi- ↑ Vjesnik 2001, Blistavi početak s Oktavijanom Miletićem, PDF[neaktivna poveznica]
- ↑ Rafaelić 2004, str. 173.
- ↑ Rafaelić 2004, str. 173-174.
- ↑ Nagrada Vladimir Nazor
- ↑ a b Filmski programi Kino Tuškanac, ponedjeljak, 30.svibnja 2005. u 20h.
- ↑ a b Jutarnji list Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. kolovoza 2011. (Wayback Machine) Nenad Polimac: Indiana Jones hrvatskog filma ne želi više biti činovnik kinoteke, 27. ožujka 2010.