Vidi kôd stranice Vela Palagruža

{{Preusmjerava|Palagruža|otočje|[[Palagruško otočje]]}}
{{Infookvir otok
| Ime                     = (Vela) Palagruža
| izvorno_ime             = 
| slika                   = [[Datoteka:Lighthouse on top of Palagruža.jpg|300px]]
| opis slike              = [[Svjetionik]] na Palagruži
| slika2                  = 
| opis slike2             = 
| zemljovid               = [[Datoteka:Map of Palagruža 2020-10-05 03.png|300px]]
| zemljovid_opis          = Zemljovid otoka

| koordinate              = {{Coord|42.3911512392698|16.2630271911621|region:HR-19_scale:30000_type:isle|display=inline,title|format=dms}}
| smještaj                = Jadransko more
| otočje                  = 
| država                  = {{DZ+X|HRV}}

| površina                = 0,4
| površina ref            = 
| duljina                 = 
| duljina ref             = 
| širina                  = 
| širina ref              = 
| obalna crta             = 
| obalna crta ref         = 
| vrh                     = 
| vrh ref                 = 

| gl.naselje              = [[Palagruža (Komiža)|Palagruža]]
| stanovništvo            = 0 (osim ribara)
| stanovništvo godina     = 

| zemljovid_lok           = 
| zemljovid_lok_opis      = 
| pushpin_map             = Hrvatska
| pushpin_label           = Palagruža
| zaštita                 = 
| bilješke                = 
}}
'''Vela Palagruža''' je uski klisurasti [[greben]] u smjeru istok-zapad, većinom s nedostupnim strmim obalama i dvije manje pješčane uvale, ''Zola'' na jugu i ''Stara Vlaka'' na sjeverozapadu. Na zapadu završava [[rt]]om Kapić, a na istoku rtom Mondefust. Na otoku je [[svjetionik]] [[Svjetionik Otočić Palagruža|"Palagruža"]]. Otok je visok 92 [[metar|m]], dug 1400 i širok 300 m.
[[File:Palagruža.jpg|mini|lijevo|Vela Palagruža]]
Geološki,<ref>http://www.geologia-croatica.hr/ojs/index.php/GC/article/viewFile/GC.2009.07/65</ref> Velika Palagruža čini vrh podpovršinskog kompleksa - jedinstven i intrigantan sklop stijena različite starosti, od trijasa (oko 220 mil. g.), preko miocena (oko 10 mil. g.) do kvartara (recentne tvorevine). 

Ekološki je Palagruža jedinstvena u Hrvatskoj zbog najblaže [[klima|klime]] i najmanjih [[oborina]], prosječno tek oko 270 mm godišnje, uglavnom bez mraza. Prosječna siječanjska temperatura je 11,5 °C, dok je ona srpanjska 24,4 °C. Zato je uz susjedni otok [[Sušac]], Palagruža jedini dio Hrvatske gdje obilno i samoniklo raste prava ''subtropska'' [[vegetacija]] ljetopadnog grmlja (južni tip ''restinga'') koje samo za vlažne zime nosi lišće te pupa i cvate najesen, a ljeti je posve golo (tj. baš obratno nego na kontinentu zimi). Slična subtropska vegetacija se nalazi tek na južnom Sredozemlju, npr. [[Malta]], [[Sinaj]], polupustinje [[Izrael]]a i [[Palestinska samouprava|Palestine]], te sjeverne obale Afrike. 
[[Slika:Lizard on Palagruža.jpg|minijatura|desno|250px|[[Gušteri|Gušter]] na Palagruži.]]
Među južnim dalmatinskim otocima, Palagruža je najbogatija rijetkim biljnim [[endem]]ima: [[palagruška kupusina]] (''Brassica botteri''), [[palagruška zečina]] (''Centaurea friderici''), [[palagruška preslica]] (''Muscari speciosum''), [[pučinski vranjemil]] (''Limonium diomedeum''), ''[[Ornithogalum visianicum]]'', itd.

[[Arheologija|Arheološki]] nalazi dokazuju da je Palagruža bila naseljena još od [[postglacijal]]a pred nekih 9000 godina, a u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] tu je bio [[samostan]] čije su ruševine na srednjem sedlu otoka i sada vidljive. Na Palagruži danas stalno borave [[svjetioničar]]i tvrtke [[Plovput]]a. Povremeni stanovnici su [[Komiža|komiški]] ribari koji na tom području ribare još od [[14. stoljeće|14. stoljeća]].

Palagruža je nekad bila jedna od najizdašnijih pozicija za izlov male plave [[ribe]] ([[srdela]], [[inćun]]). Danas se plava riba i dalje lovi ali u manjim količinama, a ribari se na tom području uglavnom bave izlovom [[jastog]]a i [[bijela riba|bijele (oborite) ribe]].

== Povijest ==

Na otoku postoje nalazi već od [[neolitik|starijeg neolitika]]. Otok je ponovno naseljen na prijelazu iz [[bakreno doba|bakrenoga]] u [[brončano doba]]. Tek će krajem 6. st. pr. Kr. [[Grčka kolonizacija na Jadranu|Grci]] tu utemeljiti svetište svojemu junaku [[Diomed]]u.{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=300}}

[[Rimsko Carstvo|Rimljani]] su na otoku sagradili dvije veće cisterne te kupatilo, prostorije s [[mozaik|mozaičkim]] podovima i [[oplata]]ma od mramora. Također, poznata su i dva rimska natpisa. Otok je posjetio papa [[Aleksandar III.]] te se Palagruža učestalo javlja na pomorskim kartama od početka 14. stoljeća. Srednjovjekovni putopisci navode kako je ona sklonište nekom arapskom [[gusar]]u. U srednjem vijeku (od 16. stoljeća) Palagruža postaje poznata kao bogato ribolovno područje kojim upravljaju [[Komiža]]ni, odnosno hvarska komuna.{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=301}} Hvarska komuna davala je Palagružu u zakup za sijanje žita, od [[1644.]] do [[1718.]] godine. Obitelj Borčić iz [[Komiža|Komiže]] je u 19. stoljeću kupila je Palagružu od nadbiskupa iz [[Viesta|Vieste]] sa svim pravima ribolova.{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=300}}

Na otoku se spominje gradnja kule u 17. stoljeću koja je odmah zatim bila srušena, a potom ponovno započeta. Vjerojatno je brojnost ribara, kojih je ponekad bilo i oko 500, uvjetovala da se na otoku sagradi crkva.{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=301}} 

Prvi koji u stručnoj literaturi piše o starokršćanskim ostatcima na Palagruži bio je [[Carlo Marchesetti]].{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=297}} Istraživač [[Richard Francis Burton]] je napisao opširan prilog o Palagruži te spominje kako su komiški ribari na središnjem platou, zvanoj Salamandrija,{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=299}} sagradili crkvicu posvećenu [[Sveti Mihael|sv. Mihovilu]].{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=298}} [[Ivo Rubić]] navodi kako su postojale dvije crkvice sv. Mihovila. Stara crkvica, koja je kasnije, iza zgrađene nove crkvice, služila za [[petroulje]], te nova koja je bila uređena za bogoslužje.{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=298}} Crkva je bila oko 5 m široka i oko 4 m visoka te je imala zvonik s [[preslica|preslicom]], dekor na vrhovima [[pilon]]a na fasadi i predvorje.{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=299}} Vjerojatno je crkvu sagradio neki lokalni majstor u 18. stoljeću te je bila obnovljena u 19. stoljeću.{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=300}} Ribari Komiže su je htjeli obnoviti jer su vjerovali da zbog toga jer je u ruševnom stanju, nema srdela.{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=302}}

Kamenje za izgradnju crkvica i svjetionika, vađeno je iz kamenoloma na otoku. Svećenik iz Komiže dolazio je nekoliko put, na trošak ribara, kako bi za njih služio svetu misu.{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=298}}

Crkva je stradala [[17. kolovoza]] [[1915.]] u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]]. Tada je sedam [[Austro-Ugarska|austrijskih]] [[torpiljarka|torpiljarki]], predvođenih [[razarač]]em [[SMS Csepel|„Csepel”]], granatiralo otok; tom je prilikom oštećen svjetionik i srušena crkva sv. Mihovila. Prije toga svjetioničari su uspjeli u [[Komiža|Komižu]] prebacili bogoslužne stvari iz crkvice. Nakon rata ([[1919.]]) jedan komiški ribarje u njezinim ruševinama uspio zapaliti vatru kako bi nešto skuhao te je tom prilikom aktivirana granata koja ga je raznijela. Tada je crkva u potpunosti uništena i nikada više obnovljena.{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=299}}

Za vrijeme austrougarske vladavine patronat nad palagruškom crkvom imala je Pomorska vlada u [[Trst]]u.{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=300}}

Palagruža je [[1921.]] pripala [[Kraljevina Italija|Italiji]]. Na njezinim ruševinama Talijani su sagradili vojnu radiotelegrafsku postaju.{{sfn|Kirigin|Katunarić|2002|p=299}}

== Zanimljivosti ==
U [[Popularna glazba|popularnoj glazbi]] je grupa [[Šo!Mazgoon]] ovjekovječila ovaj otok u pjesmi ''Na Palagružu''.

== Galerija ==
<gallery mode=packed>
Datoteka:Southern Beach at Palagruža.jpg|Južna [[plaža]] na Palagruži.
Datoteka:Southern Beach at Palagruža 02.jpg|Južna plaža na Palagruži.
Datoteka:View from Palagruža.jpg|Pogled s Palagruže.
Datoteka:Towards the Lighthouse of Palagruža.jpg|Prema svjetioniku Palagruža.
Datoteka:Trail to southern beach on Palagruža.jpg|[[Puteljak|Staza]] prema južnoj plaži na Palagruži.
Datoteka:Palagruža, Upper Station of the Funicular.jpg|Palagruža, gornja postaja [[Žičara|žičare]].
Datoteka:Palagruža, Lower Station of the Funicular.jpg|Palagruža, donja postaja žičare.
Datoteka:Palagruža 04.jpg|Palagruža.
Datoteka:Palagruža 03.jpg|Pogled s mora na Palagružu.
Datoteka:Lighthouse at Palagruža.jpg|[[Svjetionik]] na vrhu Palagruže.
Datoteka:Palagruza.jpg|Pogled na Palagružu s broda pred večer.
</gallery>

== Izvori ==
{{izvori}}


== Literatura ==
=== Članci ===
{{refbegin}}
* {{cite journal |last1=Kirigin |first1=Branko |last2=Katunarić |first2=Tea |date=2002 |title=Palagruža - crkva Sv. Mihovila izvještaj sa zaštitnih iskopavanja 1996. |url=https://hrcak.srce.hr/file/292664 |journal=Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku |location=Split |publisher=Arheološki muzej Split |volume=94 |number=1 |pages=297–324}}
{{refend}}

=== Ostalo ===
* M. Hodžić: Palagruža - jadranski dragulj (zbornik). Matica Hrvatska, Kaštela 1996.
* http://www.geologia-croatica.hr/ojs/index.php/GC/article/viewFile/GC.2009.07/65

== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Palagruža}}

[[Kategorija:Palagruško otočje]]
[[Kategorija:Prirodni rezervati u Hrvatskoj]]