Neolitska revolucija

Na karti Bliskog istoka prikazano je područje Plodnog polumjeseca sa imenima antičkih civilizacija odakle je krenuo najraniji uzgoj žitarica i stoke .

Neolitska revolucija je bila promjena širokih razmjera kod mnogih ljudskih kultura širom svijeta. Ova promjena se ogledala u promjeni načina života, od lovaca sakupljača do poljoprivrednika koji su živjeli u naseljima proizvodeći hranu, što im je omogućavalo da podrže sve veći rast stanovništva. Arheološki podaci ukazuju na to da se Pripitomljavanje raznih vrsta biljaka i životinja razvilo na odvojenim područjima širom svijeta, počevši u geološkoj epohi holocena prije oko 12.000 godina.

Neolitska revolucija je promijenila način na koji su ljudi živjeli, a upotreba poljoprivrede je omogućila ljudima da razviju stalna naselja, društvene klase i nove tehnologije. Neke od tih ranih grupa su se naselile u plodnim dolinama rijeka Nil, Tigris i Eufrat, Žute rijeke i rijeke Ind. To je dovelo do razvoja velikih civilizacija u Egiptu, Mezopotamiji, Kini i Indiji. Pojam Neolitska revolucija je prvi upotrijebio australijski arheolog i filolog Vere Gordon Childe.

Uzroci

Klimatske promjene povezane sa povlačenjem glečera na kraju posljednjeg ledenog doba (oko 12.000 p. n. e.) odigrale su važnu ulogu u početku neolitske revolucije. Ove klimatske promjene uzrokovale su migracije mnogobrojne velike divljači ka novim pašnjacima u sjevernim područjima. Time je ostalo sve manje zaliha za lov lovcima u područjima kao što su Bliski istok, gdje je poljoprivreda prvo nastala i gdje su mnoge životinje bile prvi put pripitomljene. Klimatske promjene su dovele i do promjene u raspodjeli i uzgoju divljih žitarica i drugih usjeva od kojih su lovci i sakupljači zavisili. Osim toga, to je vjerojatno da će smjena u sjedeći uzgoj je zatraženo u dijelu povećanjem ljudske populacije u određenim područjima. Osim toga, promjena od nomadskog načina života ka sjedilačkoj poljoprivrednoj proizvodnji je djelimično uzrokovan povećanjem broja stanovništva u određenim područjima. Ove klimatske promjene su prisilile lovačke grupe da se presele na nova područja gdje su klimatske promjene bile najmanje.

Narodi poput onih iz Natufijske kulture su ostvarili rast ljudskih zajednica putem ostvarenih značajnih rezultata tokom žetve žitarica koje su rasle u divljini. Kako je broj stanovništva rastao, sve više i više pažnje je bilo posvećeno uzgoju žitarica. Ovo je na kraju dovelo do svjesnog i sistematskog uzgoja biljaka, a tako i do poljoprivredne revolucije.

Kroz najveći dio Neolita, sedentarne (sjedeće) poljoprivredne zajednice živjele su zajedno s brojnijim grupama lovaca i sakupljača, uzgajivačima koji su povremeno bili u pokretu, te lovcima i ribarima. Čak i nakon što je sjedeća poljoprivredna aktivnost postala osnova za opstanak većine ljudi, lovci i sakupljači te uzgajivači koji su povremeno bili u pokretu održali su se u mnogim područjima svijeta. Izuzetak je bio američki kontinent gdje je zbog nedostatka konja i većine životinja koja se kreću u krdima, nomadske lovačke kulture su bile glavni način opstanka.

Pripitomljavanje životinja je dovelo i do njihovog uzgoja koje se pokazalo kao najjači konkurent sjedećoj poljoprivrednoj proizvodnji u najvećem dijelu svijeta.

Nomadski način života je imao tendenciju da proizvode nezavisne i prekaljene narode koji su bili dobro upućeni u vojne vještine potrebne ne samo za njihov opstanak, nego i da budu izazov gusto naseljenim poljoprivrednim društvima. Nomadski konjanici goniči stada ovaca ili goveda su uništili moćna kraljevstva i postavili temelje velikim carstvima. Nomadi goniči kamila na arapskom poluostrvu su odigrali kritičnu uloge u usponu islamske civilizacije. Nomadski narodi srednje, istočne i Južne Afrike su napravili neke od najimpresivnijih predindustrijskih vojnih organizacija. Tek u nedavnom periodu industrijske revolucije moć nomadskih naroda je nepovratno razbijena, a nastavak njihove kulture je ugrožen stalnim zadiranjem sedentarnih naroda.