Ad hominem
Ad hominem (latinski: "prema čovjeku" ili "prema osobi"[1]), skraćenica za argumentum ad hominem, označava odgovor na argumente druge osobe napadanjem njihovog karaktera, umjesto odgovaranja na sâm argument. Pri neumjesnom korištenju, može se koristiti kao logička greška u kojoj se tvrdnja ili argument druge osobe odbacuju na osnovu beznačajne činjenice ili pretpostavke o autoru ili osobi koja se kritikuje.[2] Međutim, ad hominem rasuđivanje ne mora uvijek biti logički pogrešno. Naprimjer, kada se koristi za određivanje vjerodostojnosti činjeničnih izjava ili kad se koristi u određenim vrstama moralnog i praktičnog rasuđivanja.[3]
Logički pogrešno ad hominem rasuđivanje se najčešće kategorizira kao neformalna greška,[4][5][6] preciznije kao genetička greška koja je potkategorija beznačajnih logičkih grešaka.
Ad hominem argumenti su suprotni argumentu autoriteta te se mogu koristiti kao odgovori na iste. Naprimjer, isticanje "glinenih nogu" autoriteta koji se proziva.
Vrste
[uredi | uredi izvor]Pogrdan
[uredi | uredi izvor]Pogrdni ad hominem se najčešće upotrebljava za napad osobina druge osobe kako bi se poništili njihovi argumenti. Izjednačavanje nečijeg karaktera sa čvrstoćom njihovog argumenta je logička greška.
Zloupotrebu ad hominema ne treba miješati sa difamacijom (odnosno blaćenjem). Difamacija koristi laži, ali se uvijek ne koristi ličnim napadima da bi potkopala inače čvrste stavove.
Tu quoque
[uredi | uredi izvor]Ad hominem tu quoque (doslovno: "I ti isto") označava tvrdnju u kojoj se osoba koja je napravila argument, ponašala nedosljedno s argumentom. Naprimjer, ako Osoba A kritikuje radnje Osobe B, tu quoque odgovor na ovo je da se Osoba A ponašala na isti način koji sad kritikuje. Argument je pogrešan zato što ne opovrgava pretpostavku; ako je pretpostavka tačna, tada je moguće da je Osoba A licemjer, ali ovo ne znači da je argument manje vjerodostojan s logičke perspektive. Naime, Osoba A može biti u poziciji da obezbijedi lično svjedočenje kako bi podržala svoj argument.
Naprimjer, otac može reći sinu da ne počne pušiti jer će to zažaliti kada bude stariji, na što sin može odgovoriti prikazujući da mu je otac trenutno (ili je bio) pušač. Ovo i dalje ne mijenja činjenicu da će sin zažaliti pušenje kada bude stariji.
Sticajem okolnosti
[uredi | uredi izvor]Ad hominem circumstantial (od latinskog circumstantia, "sticajem okolonosti") prikazuje da je neka osoba pod sticajem određenih okolnosti koje ih dovode da budu skloni određenoj poziciji. Ad hominem circumstantial se smatra napadom na pristrani izvor. Narav postavljanja određenog argumenta ne čini isti logički pogrešan, te je ovo zato logička greška. Circumstantial se preklapa se sa genetičkom greškom (argument prema kome je argument netačan zbog izvora istog).[7]
Greška sticaja okolnosti se može ustanoviti samo kad izvor koji postavlja stav čini isto pod već prihvaćenim pretpostavkama. Kada izvor pokuša uvjeriti publiku istinitosti pretpostavke koristeći argumente autoriteta ili lična zapažanja, ovo može smanjiti dokaznu težinu njihovih tvrdnji, ponekad čak i u potpunosti.[8]
Primjeri
[uredi | uredi izvor]1. Poznato svjedočenje Mandy Rice-Davies u aferi Profumo, "On bi [to rekao], zar ne?", primjer je ispravnog argumenta sticaja okolnosti. Njena poenta je bila da će čovjek u višoj poziciji, koji je optužen za aferu sa prostitutkom, istu optužbu negirati bila ona tačna ili ne. Njegovo odbijanje, samo po sebi, ne pruža puno dokaza protiv tvrdnje afere. Zapamtite da argument jedino važi u svrsi obezvređivanja odbijanja; neće učvrstiti prvobitnu tvrdnju. Tumačenje nevažećih dokaza odbijanja kao važećih argumenata za potvrđivanje prvobitne stavke je samo po sebi logički pogrešno (na nekoliko različitih nivoa, uključujući sam argumentum ad hominem). Međutim, čovjek u pitanju može jednako odbiti aferu koja se zapravo desila ili aferu koja se nikada nije desila.
2. Glassner smatra da je Bennett na neki način nekvalifikovan da kritikuje rap muziku zbog drugih stavova koji ima prema drugim problemima. Koliko kog da je Bennett u krivu po pogledu drugih problema, poput finansiranja javne televizije, to samo od sebe ne znači da je njegova kritika rap muzike nevažeća.[8]
3. Uzmite u obzir idući čisti primjer ad hominem argumenta: "David Duke kaže da su bijelci žrtve policijske brutalnosti u istoj mjeri kao i crnci... ali zaista, biste li vjerovali tvrdnji koju postavlja rasist?"
Krivnja povezivanjem
[uredi | uredi izvor]Krivnja povezivanjem ponekad može biti vrsta ad hominem greške ako argument napada izvor zato što je sličan pogledima osobe koja je postavila argument i osoba koje isti argument podržavaju.[7]
Argument se gradi na sljedeći način:
- Osoba S iznosi tvrdnju S.
- Skupina G, koga primatelj negativno gleda također iznosi tvrdnju S.
- Shodno ovome, primatelj smatra da je Osoba S povezana sa Skupinom G i prima njene negativne osobine.
Primjer ove greške može biti "Moj politički protivnik je upravio primio novčanu podršku od grupe "Mi mrzimo pse". Biste li zaista glasali za takvu osobu?"
Ad feminam
[uredi | uredi izvor]Ad feminam označava pripajanje nevažnih shvatanja o ženama, a pogotovo pripajanje predrasuda i negativnih stereotipa, umjesto odgovaranja na argument koje su iste podigle. Merriam-Webster potvrđuje korištenje termina od 1963. godine.[9][10]
Vrste ad hominem rasuđivanja
[uredi | uredi izvor]Kada se iznese ad hominem argument protiv neke tvrdnje, važno je ustanoviti da li je tvrdnja bila argument ili činjenična tvrdnja (svjedočenje). Ako je u pitanju svjedočenje, moguće je da je važna vjerodostojnost osobe koja ga iznosi.[8]
Kanadski akademičar i autor Doug Walton smatra da ad hominem argument nisu uvijek sami po sebi logički pogrešni. U nekim slučajevima, poput ličnog ponašanja, pronalaženja motiva ili utvrđivanja karaktera, ad hominem argument može biti zakonit i važan za slučaj,[11] poput u slučajevima kada se treba iskazati licemjernost ili opovrgnuti protivrječne izjave prikazivanjem radnji osobe u pitanju.
Filozof Charles Taylor govori da je ad hominem rasuđivanje važno i potrebno za utvrđivanje i razumijevanje raznih moralnih problema i ovakvu vrstu rasuđivanja suprostavlja s apodiktičnim rasuđivanjem i filozofskim naturalizmom.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Ad hominem". The Free Merriam-Webster Dictionary. Merriam-Webster, Incorporated. Pristupljeno 22. 6. 2015.
- ^ Dr. Michael C. Labossiere (2002–2010). "42 Fallacies: Ad Hominem" (PDF). str. 2. Pristupljeno 22. 6. 2015.
- ^ a b Taylor, Charles (1997). "Explanation and Practical Reason". Philosophical Arguments. Harvard University Press. str. 34–60.
- ^ Walton, Douglas (2008). Informal Logic: A Pragmatic Approach. Cambridge University Press. str. 190.
- ^ Bowell, Tracy; Kemp, Gary (2010). Critical Thinking: A Concise Guide. Abingdon, Oxon: Routledge. str. 210–213. ISBN 0-415-47183-4.
- ^ Copi, Irving M. (1986). Informal Logic. Macmillan. str. 112–113. ISBN 0-02-324940-4.
- ^ a b Walton, Douglas (1998). Ad Hominem Arguments. University of Alabama Press. str. 18–21. ISBN 0-8173-0922-5.
- ^ a b c Curtis, Gary N. "Argumentum ad Hominem". Fallacy Files. Arhivirano s originala, 20. 9. 2007. Pristupljeno 22. 6. 2015.
- ^ "Ad feminam". The Free Merriam-Webster Dictionary. Merriam-Webster, Incorporated.
- ^ "ad feminam". The American Heritage Dictionary of the English Language (Fourth izd.). 2000.
- ^ Walton, Douglas (2008). Informal Logic: A Pragmatic Approach. Cambridge University Press. str. 170.
Dodatno čitanje
[uredi | uredi izvor]- Hurley, Patrick (2000). A Concise Introduction to Logic (7th izd.). Wadsworth. str. 125–128, 182. ISBN 0-534-52006-5.
- Copi, Irving M.; Cohen, Carl. Introduction to Logic (8th izd.). str. 97–100.
- Walton, Douglas (1998). Ad Hominem Arguments. Tuscaloosa: University Alabama Press.