Idi na sadržaj

Sarajevo

Uredi veze
Koordinate: 43°51′22.8″N 18°24′47.6″E / 43.856333°N 18.413222°E / 43.856333; 18.413222
Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Za druga značenja, pogledajte Sarajevo (čvor).
Sarajevo
Grad
Grad Sarajevo
Zastava Sarajevo
Zastava
Službeni grb Sarajevo
Grb
Nadimak/-ci: Jerusalem Evrope,[1] Jerusalem Balkana[2]
Sarajevo nalazi se u Bosna i Hercegovina
Sarajevo
Sarajevo
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 43°51′22.8″N 18°24′47.6″E / 43.856333°N 18.413222°E / 43.856333; 18.413222
Država Bosna i Hercegovina
EntitetFederacija Bosne i Hercegovine
KantonKanton Sarajevo
OpćinaCentar
Stari Grad
Novo Sarajevo
Novi Grad
Osnovan1461.
OsnivačIsa-beg Ishaković
Vlada
 • GradonačelnikPredrag Puharić (SDP)
Površina
 • Grad141,5 km2
 • Urbano489 km2
 • Metro3.350 km2
Nadmorska visina550 m
Stanovništvo (2013)
 • Grad275.524
 • Gustoća1.947,17 /km2
 • Urbano405.930
 • Urbano (gustoća)830,12 /km2
 • Metro555.210
 • Metro (gustoća)165,73 /km2
Demonim(i)Sarajlija, Sarajka
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj71000
Pozivni broj(+387) 33
Veb-sajtwww.sarajevo.ba

Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, njena metropola[3] i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar. Ujedno, to je glavni grad Federacije Bosne i Hercegovine i sjedište Kantona Sarajevo. Prema popisu stanovništva iz 1991. grad je po tadašnjoj strukturi sa deset općina imao 527.049, a po popisu stanovništva iz 2013. i trenutnoj teritorijalnoj podjeli sa četiri općine 275.524. Nalazi se u središnjem dijelu jugoistočne Evrope i Balkana. Kroz grad protiče rijeka Miljacka, a u neposrednoj blizini grada u općini Ilidža je i izvorište rijeke Bosne, s izletištem Vrelom Bosne. Oko grada nalaze se planine: Jahorina, Bjelašnica, Igman, Treskavica i Trebević.

Sarajevo je političko, finansijsko, socijalno i kulturno središte Bosne i Hercegovine i istaknuto središte kulture na Balkanu, sa uticajem na čitavu regiju u oblasti zabave, medija, mode i umjetnosti.[4] Regionalni je centar u obrazovanju, dom je prve balkanske institucije tercijarnog obrazovanja, islamske medrese, koja je danas dio Univerziteta u Sarajevu.[5] Grad je poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i religijskoj raznolikosti, sa pripadnicima islama, pravoslavlja, katolicizma i judaizma koji tu egzistiraju stoljećima. Zbog svoje duge i bogate historije, vjerskih i kulturnih raznolikosti, Sarajevo se ponekad naziva Jerusalem Evrope ili Jerusalem Balkana. Jedan je od rijetkih evropskih gradova u čijem se centru, u neposrednoj blizini, nalaze bogomolje sve tri velike monoteističke religije: džamija, katolička crkva, pravoslavna crkva i sinagoga.

Iako su područja oko grada naseljena još od prahistorije, moderni grad nastao je kao osmanlijsko uporište u 15. vijeku. Sarajevo je tokom svoje historije nekoliko puta privuklo međunarodnu pažnju. 1885. godine Sarajevo je bio prvi grad u Evropi i drugi grad na svijetu koji je imao stalnu mrežu električnih tramvaja koji su saobraćali kroz grad, slijedeći u tom primjeru San Francisco. 1914. godine Sarajevo je bilo i mjesto atentata na nadvojvodu Franza Ferdinanda od strane lokalnog mladobosanskog aktiviste Gavrila Principa koji je pokrenuo Prvi svjetski rat, koji je također okončao austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini i rezultirao stvaranjem Kraljevine Jugoslavije. Kasnije, nakon Drugog svjetskog rata, uspostavljanje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u okviru Druge Jugoslavije dovelo je do masovnog širenja Sarajeva, tada glavnog grada republike, što je kulminiralo domaćinstvom Zimskih olimpijskih igara 1984. godine koje su obilježile prosperitetnu eru za grad. Međutim, početkom jugoslovenskih ratova, tokom 1.425 dana od aprila 1992. do februara 1996. godine, grad je pretrpio najdužu opsadu glavnog grada u historiji modernog ratovanja, tokom bosanskohercegovačkog rata i raspada Jugoslavije.[6]

Sarajevo je 2011. nominovano za Evropski glavni grad kulture 2014. a 2019. je zajedno sa Istočnim Sarajevom bio domaćin Evropskog zimskog olimpijskog festivala mladih 2019.[7][8]

Etimologija

[uredi | uredi izvor]

Sarajevo je historijsko ime grada, koje po jednoj od teorija potiče od kovanice Saray Ovası što znači Dvor i polje oko dvora. Sarajevo se ponekad naziva Šeher (tur. şehir; per. شهر šahr), imenom koje je gradu dao njegov osnivač Isa-beg Ishaković. Zbog svog orijentalnog izgleda nazivano je i imenom Damask sjevera, a Jevreji Sefardi su ga nazvali Mali Jerusalem. Abdulah Škaljić, autor rječnika "Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku", u istoj knjizi navodi sljedeće:

...Složenica je nastala po uzoru na složenice Smederevo, Kraljevo, Popovo, Mirijevo, Trnovo (složenica) itd. Turski naziv za Sarajevo je "Saray-Bosna", ali se u jednoj od najstarijih bosanskih vakufnama, u vakufnami Mustaj-bega Skenderpašića iz 1517. g. (čiji je original i prijevod objavio Dr Hazim Šabanović u POF-u II-IV, 1953, str.403) Sarajevo naziva i "Saray-ovasi", doslovce: "Sarajevsko polje". Iako sam ranije zastupao da je Sarajevo nastalo od tur. "Saray-ovasi", došao sam do zaključka da je ispravnije tumačenje koje sam gore naveo".[9]

Geografija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Geografija Sarajeva
Snimak Sarajeva i okoline napravljen satelitom SPOT
Pogled na Sarajevo sa Hrida

Sarajevo se nalazi u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine i zauzima površinu od 141,5 km2. Centralni dijelovi grada smješteni su u kompozitnoj Sarajevskoj kotlini, koja se pruža od istoka prema zapadu i završava u Sarajevskom polju, okruženo planinama Bjelašnicom i Igmanom na jugozapadu, Trebevićem na jugoistoku, te srednjim planinama i međudolinskim rtovima na sjeveru i sjeverozapadu. Najstariji dijelovi grada (Vratnik, Bistrik, Hrid, Kovači, Alifakovac) su na padinama okolnih bregova. Prosječna nadmorska visina Sarajevskog polja je 500  m. Najzapadnija tačka polja je na 18○ 16' istočne geografske dužine. Krajnja istočna tačka je na 18○ 27' istočne geografske dužine, najsjevernija je 43○ 53’ sjeverne geografske širine, a najjužnija je na 43○ 47' sjeverne geografske širine [10].

Rijeka Miljacka jedno je od glavnih geografskih obilježja grada. Teče od istoka, kroz centar Sarajeva, do zapadnog dijela grada gdje se ulijeva u Bosnu. Kao Sarajevska rijeka, Miljacka izvire oko 2 kilometra južno od Pala, u podnožju Jahorine, nekoliko kilometara istočno od centra Sarajeva. Izvor Bosne, Vrelo Bosne nalazi se kod kod Ilidže i još je jedno značajna prirodna znamenitost i izletište Sarajlija i drugih turista. Nekoliko manjih rijeka i potoka poput Koševskog potoka također protječe kroz grad i okolicu.

Panorama

[uredi | uredi izvor]
Panorama Sarajeva

Klima

[uredi | uredi izvor]

Sarajevo se nalazi u području umjerene kontinentalne klime, sa uticajem kontinentalne klime sa sjevera i mediteranske sa juga. Prosječna godišnja temperatura zraka iznosi 9,5 °C, a prosječna količina padavina je oko 919 l/ mm. Najhladniji period tokom godine je januar sa prosječnih -1,3 °C i jedini je mjesec sa negativnom srednjom vrijednošću temperature zraka.[11] Juli je najtopliji sa prosječnom vrijednošću temperature zraka od 19,1 °C. Najekstremnije temperature zraka zabilježene u Sarajevu su -26,4 °C (zabilježena 4. januara 1942. godine) i 40.0 °C (19. augusta 1946).[11]

Najviše sunčanih sati je tokom augusta sa prosječnih 270 sunčanih sati dok godišnji prosjek iznosi 1830 sunčanih sati po čemu se Sarajevo svrstava u srednje sunčane gradove.[11] Nasuprot tome, stepen oblačnosti u prosjeku godišnje iznosi 59% a najizraženija je tokom decembra kada je oblačnost u prosjeku iznosi 75%.[11]

JanFebMarAprMajJunJulAugSepOktNovDec
Prosječna temperatura (°C)−0,51,45,710,014,817,719,719,715,311,05,40,9Ø10,1
Najviša prosječna temperatura (°C)3,76,010,915,621,424,527,027,222,017,09,74,2Ø15,8
Najniža prosječna temperatura (°C)−3,3−2,51,14,89,011,913,713,710,06,41,9−1,8Ø5,4
Padavine (mm)686470777290726691868586Σ927
Broj kišnih dana81013171716141315131211Σ159
Prosječna vlažnost zraka (%)797468676870696975777681Ø72,8
Temperatura u °C • padavine u mmDijagram:
Temperatura
3,7
−3,3
6,0
−2,5
10,9
1,1
15,6
4,8
21,4
9,0
24,5
11,9
27,0
13,7
27,2
13,7
22,0
10,0
17,0
6,4
9,7
1,9
4,2
−1,8
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Padavine
68
64
70
77
72
90
72
66
91
86
85
86
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Izvor: Pogoda.ru.net[12] i NOAA (sun, 1961–1990)[13]

Zagađenje zraka

[uredi | uredi izvor]

Kvalitet zraka je jedno od gorućih pitanja iz oblasti zaštite okoline grada Sarajeva.[14][15] Prema bazi podataka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o kvaliteti zraka u 2016. godini,[16] prosječna godišnja koncentracija sitnih lebdećih čestica (PM2.5) u 2010. godini procijenjena je na 30 μg/m3 na osnovu mjerenja PM10, što je 3 puta više od vrijednosti datih u Smjernici za kvalitet zraka WHO-a[17] za godišnji prosjek PM2.5. U Sarajevu ne postoje novija direktna dugoročna mjerenja vrijednosti sitnih lebdećih čestica PM2.5 i mogu se dati samo procjene za vrijednost PM10, koji je manje štetan za zdravlje u odnosu na PM2.5.[18] Stvarni podaci o kvalitetu zraka u realnom vremenu u obliku vrijednosti PM10, ozona, NO2, CO i SO2 dostupni su na web stranici Federalnog hidrometeorološkog zavoda.[19]

Rijeke

[uredi | uredi izvor]
Pogled na Miljacku s mosta na Skenderiji

Miljacka je rijeka, koja najvećim dijelom protiče kroz Sarajevo od istoka prema zapadu. Duga je 35,9 kilometera. Nastaje od nekoliko vrela u podnožju planina Romanije i Jahorine. Paljanska Miljacka (12,9 km) izvire na Palama. Mokranjska Miljacka izvire u Kadinom Selu. Nekoliko kilometera istočno od Sarajeva u selu Dovlići, ove dvije pritoke se spajaju u Miljacku. Dalje Miljacka teče na zapad kroz Sarajevo, odakle nastavlja svoj put prema rijeci Bosni u koju se ulijeva.

U zapadnom dijelu Sarajevskog polja, na području općine Ilidža, izvire jedna od najvećih rijeka u Bosni i Hercegovini, Bosna, koja nastaje od tridesetak manjih izvora u podnožju planine Igman, stvarajući park prirode - Vrelo Bosne.

Pored rijeka Bosne, Željeznice i Miljacke, ostali veći stalni vodotoci su: Zujevina, Ljubina, Misoča, Stavnja, Tilava, Dobrinja, Bijela rijeka, Crna rijeka, Mošćanica, Vogošćanska rijeka i dr.[20]

Vodopad Skakavac, visok 98 metara, nalazi se oko 12 km od centra grada.

Brežuljci, brda i planine

[uredi | uredi izvor]

Centar grada Sarajeva leži na nadmorskoj visini od 511  metara iznad površine mora. Najnižu nadmorsku visinu u sarajevskoj kotlini ima općina Ilidža sa 498 m, dok viši dijelovi grada i prigradska naselja na padinama okolnih brda: Grdonj i Hum na sjeveru, Borija na istoku i padine Trebevića na jugu, leže na prosječnoj nadmorskoj visini od 900  metara. Grad okružuju šumoviti obronci olimpijskih planina jedinstvene ljepote, čiji vrhovi prelaze 2000  metara: Treskavica (2088  m), Bjelašnica (2067  m), Jahorina (1916  m), Igman (1502  m) i Trebević (1629 m).

Obronci obližnjih planina bogati su šumom. Crnogorica: jela, smrča, ariš i bor i bjelogorica: breza, topola i lijeska. 1939. godine botaničar Karl Maly osnovao je Botanički vrt na Trebeviću, koji je u drugom svjetskom ratu u potpunosti uništen. 1948. godine na visini od 1530 m zasađen je rasadnik, botanički arboretum Šumarskog fakulteta. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini 1992-95. šumski fond je najvećim dijelom uništen.

Historija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članci: Historija Sarajeva i Hronologija Sarajeva

Mlađe kameno doba (neolit)

[uredi | uredi izvor]
Vaza iz perioda neolitke Butmirske kulture

Jedno od najranijih arheoloških otkrića kojima se dokazuje naseljenost područja grada potiče iz neolitske Butmirske kulture. Otkrića u Butmiru desila su se na teritoriji današnje sarajevske općine Ilidže 1893. godine.[21] Tada su austrougarske vlasti tokom izgradnje poljoprivredne škole otkrili arheološko nalazište. Bogatstvo kremena na ovom području bilo je privlačno neolitskim ljudima, a naselje se razvijalo i bilo u procvatu. Na tom području razvijena je jedinstvena keramika i njen dizaj, koji karakteriziraju narod Butmira kao jedinstvenu kulturu, kako je opisano na Međunarodnom kongresu arheologa i antropologa održanom u Sarajevu 1894. godine.[22]

Doba Ilira

[uredi | uredi izvor]

Sljedeća istaknuta kultura u Sarajevu bili su Iliri. Drevni narod, koji su većinu zapadnog Balkana smatrali svojom domovinom, imali su nekoliko ključnih naselja u regiji, uglavnom oko rijeke Miljacke i u sarajevskoj dolini. Iliri u sarajevskoj regiji pripadali su Desidijatima, posljednjem Ilirskom narodu u Bosni i Hercegovini koji se odupro rimskoj okupaciji.

Rimsko doba

[uredi | uredi izvor]

Njihov poraz od rimskog cara Tiberija 9. godine nove ere označava početak rimske vladavine u regiji.[23] Rimljani nikada nisu izgradili područje današnje Bosne, ali rimska kolonija Aquae Sulphurae nalazila se u blizini današnje Ilidže i bila je najvažnije naselje tog vremena.[24] Nakon Rimljana područje su naselili Goti,[25] a u 7. vijeku i Slaveni.[26][27]

Srednji vijek

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Sarajevo u srednjem vijeku
Stećak, Zemaljski muzej Sarajevo
Baščaršija
Sarajevo oko 1900. godine
Prvi tramvaj u Evropi, u Sarajevu, 1885. godine.

Nakon perioda neolita, ilirske i rimske vladavine, u 7. stoljeću ovdje se naseljavaju Slaveni. U povelji iz 13. stoljeća područje Sarajeva je bilo dio župe Vrhbosna. O ovom vremenu svjedoče nadgrobni spomenici jedinstveni u svijetu - stećci. Nedaleko od Sarajeva, u selu Hreša pronađeno je 30 stećaka. Najljepši krase vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Dolaskom Turaka 1435. i padom utvrde Hodidjed, na obalama Miljacke nastaju naselja iz kojih će se kasnije oformiti Sarajevo. Osnivačem Sarajeva smatra se Isa-beg Ishaković, koji je 1462. izdao odredbu o formiranju grada, na lijevoj obali Miljacke sagradio Carevu džamiju, prvu džamiju na ovom području; gradi saraj, most, tekiju, hamam, mekteb i medresu, te nekoliko hanova[28] 1507. grad se prvi put pominje svojim današnjim imenom (ime od Saraj-ovasi, polje oko dvora). Intenzivni razvoj zanatstva i trgovine brzo su od Sarajeva stvorili bogat grad, raskrsnicu religija i kultura, trgovačkih puteva i putnika. U 16. vijeku to je bio jedan od najbogatijih gradova u ovom dijelu Evrope, kada su izgrađene i neke kapitalne građevine koje i danas predstavljaju bisere arhitekture i civilizacije tog doba. Tada je u Sarajevu, kao zadužbina vezira Gazi Husrev-bega otvorena i Visoka škola Kuršumli-medresa, koja je podsjećala na univerzitete u drugim velikim gradovima Evrope. 1531. izgrađena Gazi Husrev-begova džamija najpoznatija je građevina starog Sarajeva i jedan od najvećih sakralnih spomenika islamske arhitekture na Balkanu. Iz ovog vremena su imaret, bezistani i hamami. Tih godina je izgrađena i Stara pravoslavna crkva.[29] Zlatno doba prekinut će požar 1697. kada je austrijski princ Eugen von Savoyen sa samo 8500 vojnika ušao u grad i do temelja ga spalio. Od 1850. je Sarajevo glavni grad Bosne, provincije Osmanskog Carstva. U grad se doseljavaju Jevreji Sefardi, poslije izgona iz Španije, grade sinagoge, a istovremeno nastaju pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve i Katedrala Srca Isusova.

Moderno doba

[uredi | uredi izvor]
Glavni članci: Sarajevo u austrougarsko doba i Sarajevo u prvoj i drugoj Jugoslaviji

1878. dolaskom Austro-Ugarske uprave na ove prostore, Sarajevo je upravni centar Kondominiuma. Uz svoj dotad orijentalni, dobija i evropski izgled. Austro-ugarski period je vrijeme snažnog prodiranja srednjoevropske kulture, načina privređivanja, običaja i drugih civilizacijskih vrijednosti. Grad dobija savremene fabrike, a brojne škole zapadnog tipa i kulturne institucije obogaćuju glavni grad Bosne i Hercegovine. U ovo se vrijeme grade Zemaljski muzej, gradska Vijećnica, Gimnazija, sud, zgrada Narodnog pozorišta, pošta, bolnica, tržnica, banke, vile na Marijin dvoru i dr. Gradi se uskotračna pruga prema sjeveru, jugu i istoku. Pod velom evropeizacije, austrougarski carski činovnici i vojnici crpe dotad malo korištena privredna i prirodna bogatstva Bosne.

Dana 28. juna 1914. pripadnik Mlade Bosne Gavrilo Princip u Sarajevu je izveo atentat na austrijskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda, što je poslužilo kao povod Austrougarskoj Monarhiji da napadne Kraljevinu Srbiju, a što je bio jedan od uzroka Prvog svjetskog rata. Poslije tog rata grad ulazi u sastav jugoslavenskih državnih zajednica: Države SHS, a potom i Kraljevine Jugoslavije. Arhitektonska slika ostaje gotovo nepromijenjena, industrija nazaduje, društvena nezadovoljstva radnika rastu i Sarajevo, kao grad, između dva svjetska rata, uglavnom stagnira i privredno i ekonomski nazaduje. Letargiju u koju je grad zapao prekidaju protesti i štrajkovi radnika i napredne sarajevske inteligencije.

Nakon Prvog svjetskog rata i pritiska Vojske Kraljevine Srbije, koja se našla na strani saveznika, i pored pobune slavenskih naroda u Austro-Ugarskoj, Sarajevo je postalo dio novouspostavljene Kraljevine Jugoslavije. Iako je imao određenu političku važnost kao središte, prvo regije, a potom i Drinske banovine, više nije bio nacionalna prijestonica, što je bio početak pada važnosti grada.[30] Takav status ostat će do završetka Drugog svjetskog rata, kada će Sarajevo ponovo dobiti na važnosti jer će postati glavni grad jedne od saveznih republika.

Pogled na Štrosmajerovu ulicu

Drugi svjetski rat

[uredi | uredi izvor]

Početkom Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, njemačke i italijanske invazivne snage u kratkom roku su slomile otpor Vojske Kraljevine Jugoslavije, koja je u tzv. Aprilskom ratu doživjela totalni raspad na različite frakcije. Nakon njemačke kampanje bombardiranja, u Sarajevo su 15. aprila 1941. ušle snage Wehrmachtove 16. pješadijske divizije. Sile Osovine su uspostavile marionetsku državu NDH-a u čiji sastav je ušlo i Sarajevo. Tokom tog perioda grad je bio upravno središte Velike župe Vrhbosna. U Sarajevu je u progonima Ustaša, ubijena većina židovskog stanovništva, a na Vracama je strijeljeno oko 11.000 Srba, Židova, bosanskohercegovačkih komunista i protivnika ustaškog režima.

Jugoslavija

[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka rata 1945. Sarajevo postaje upravni, kulturni i ekonomski centar SR Bosne i Hercegovine, jedne od šest republika SFR Jugoslavije. U gradu se razvija industrija, ekonomija, a između ostalog školstvo i kultura čine ga glavnim centrom Republike. Osniva se Univerzitet, Akademija nauka i umjetnosti, brojni muzeji i galerije, naučne institucije, radio-televizija. Broj stanovnika grada raste na više od 500.000. Međunarodni olimpijski odbor povjerava Sarajevu organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara, koje su održane 1984.

Rat u Bosni i Hercegovini

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Opsada Sarajeva
Pogled na grad i ruševine nastale tokom rata

Društvene i političke promjene u tadašnjoj Jugoslaviji dovele su do prvih općih izbora 1990. na kojima je izabrano Predsjedništvo SR BiH. Predsjednik Predsjedništva Socijalističke republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, raspisao je građanski referendum o samostalnosti SR BiH. To je dovelo do stvaranja Republike Bosne i Hercegovine. Neslaganjem vojnog vrha JNA i četveročlanog Predsjedništva SFRJ s većinskom odlukom naroda SR BiH, dolazi do izbijanja međunacionalnih sukoba, stvaranja nacionalnih paravojnih formacija i rata u Bosni i Hercegovini, a posebno na njen glavni grad, Sarajevo. Grad Sarajevo, bio je pod opsadom 3,5 godine, u neprestanim vojnim akcijama pretrpio je ogromna materijalna razaranja i brojne ljudske gubitke. Snajperskom i artiljerijskom vatrom Vojske Republike Srpske i srpski paramiliternih jedinica ubijeno je 10.615 ljudi, među kojima je bilo 1.601 dijete, a skoro 50.000 stanovnika Sarajeva bilo je ranjeno. Spaljena je gradska Vijećnica u kojoj je bila smještena Narodna i Univerzitetska biblioteka, a mnogi kulturno-historijski, stambeni i vjerski objekti u gradu su oštećeni.

Grb i zastava

[uredi | uredi izvor]
Glavni članci: Grb Grada Sarajeva i Zastava Sarajevskog kantona

Grad Sarajevo od 2000. godine ima svoju novu zastavu i novi grb. Na glavi štita su elementi tipičnih krovova, koji simboliziraju i brda u zelenoj boji. Ispod su nazubljene gradske zidine s dvije otvorene kapije u crnoj boji na bijeloj pozadini, koje simboliziraju Grad. U dnu grba je dolina, kroz koju teče rijeka u plavoj boji, koju premošćuje bijeli most. Okvir grba je zlatno-žut.[31]

Politika

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Politička organizacija Sarajeva

Politička organizacija Grada Sarajeva

[uredi | uredi izvor]

Organi Grada Sarajeva su Gradsko vijeće Grada Sarajeva i gradonačelnik Grada Sarajeva.

Gradsko vijeće Grada Sarajeva
[uredi | uredi izvor]

Gradsko vijeće je, kao predstavničko tijelo građana Grada Sarajeva, najviši organ Grada Sarajeva. Gradsko vijeće se sastoji od 28 vijećnika. Svako općinsko vijeće općina koje čine Grad Sarajevo bira po sedam delegata u Gradsko vijeće iz reda općinskih vijećnika. Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, kao konstitutivnim narodima, pojedinačno garantira minimum 20% mjesta u Gradskom vijeću, a grupi Ostalih najmanje dva mjesta, bez obzira na izborne rezultate.

Gradonačelnik
[uredi | uredi izvor]

Gradonačelnik Grada Sarajeva je izvršni organ Grada Sarajeva. Gradonačelnik predstavlja i zastupa Grad Sarajevo. Gradonačelnik odgovara za ustavnost i zakonitost akata koje donosi, odnosno predlaže Gradskom vijeću. Od novembra 2024. godine gradonačelnik Grada Sarajeva je Predrag Puharić.[32]

Gradska uprava

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Gradska uprava Grada Sarajeva

Čelna tijela vlasti u Gradu Sarajevo su gradonačelnik, koji upravlja radom Gradskim službama, te Gradsko vijeće Sarajeva koje ima 28 članova. Upravu grada sačinjavaju: kabinet gradonačelnika, dva zamjenika gradonačelnika, sekretar gradske uprave, savjetnici gradonačelnika, Pravobranilac Grada Sarajeva i sedam gradskih službi za pitanja opće uprave, komunalne poslove, lokalno poslovanje i razvoj grada, urbano planiranje i stambene poslove, obrazovanje, kulturu i sport, Zavod za informatiku i telematiku, Gradski savjet i stručni kolegij gradonačelnika.[33]

Položaj grada (narandžasto) unutar kantona Sarajevo

Glavni grad

[uredi | uredi izvor]

Kanton Sarajevo

[uredi | uredi izvor]

Osnivanjem Federacije Bosne i Hercegovine, osnovan je i Kanton Sarajevo, jedan od 10 kantona koji formiraju Federaciju BiH. Kanton Sarajevo se sastoji od 9 općina pri čemu su četiri gradske općine koje formiraju grad Sarajevo (Stari Grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo, Novi Grad Sarajevo) i pet ostalih općina: Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Trnovo i Vogošća.

Administrativna podjela grada

[uredi | uredi izvor]

Gradske općine

[uredi | uredi izvor]

Teritorijalna podjela do 1995.

[uredi | uredi izvor]

Do rata 1992–95. Grad Sarajevo je činilo šest gradskih općina: Centar, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i Vogošća, te prigradske općine: Hadžići, Ilijaš, Pale i Trnovo.

Teritorijalna podjela od 1995.

[uredi | uredi izvor]

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma formira se Grad Sarajevo od četiri gradske općine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad, a zajedno sa susjednim općinama čini Kanton Sarajevo, koji je u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine.

Od dijelova predratnih općina Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Trnovo, Pale i cijelog teritorija općine Sokolac 1993, te naselja Kasindo, Lukavica, Hreša itd.[34] formiran je Grad Istočno Sarajevo, koji je pripao entitetu Republika Srpska. Istočno Sarajevo se do odluke Ustavnog suda o neustavnosti naziva zvalo Srpsko Sarajevo. Zvanično Istočno Sarajevo čine: Istočni Stari Grad, Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Pale, Trnovo RS i Sokolac.

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Demografija Sarajeva

Broj stanovnika Sarajeva se tokom historije uglavnom povećavao. Najbrži rast stanovništva bilježi se tokom perioda nakon Drugog svjetskog rata, uglavnom usljed ubrzane industrijalizacije i povećanog priliva stanovništva u gradske centre. Prema procjeni u Sarajevu je 1945. živjelo oko 115.000 stanovnika da bi prema popisu stanovništva iz 1971. taj broj bio trostruko veći i iznosio 359.448 stanovnika. Porast broja stanovnika nastavio se a već za vrijeme zimske olimpijade 1984. grad je imao oko pola miliona stanovnika. Vrhunac po pitanju broja stanovnika, prema službenim rezultatima, grad je dostigao 1991. godine kada je Sarajevo prema popisu stanovništva naseljavalo 527.049 stanovnika. Usljed rata u BiH i dezintegracije grada (službeno manja površina grada), na području današnjeg Sarajeva prema popisu stanovništva iz 2013. godine živjelo je 275.524 stanovnika.

Etnicitet

[uredi | uredi izvor]

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2013. godine, Grad Sarajevo (područje 4 gradske općine na površini od 141,5 km2: Novo Sarajevo, Novi Grad, Stari Grad i Centar) imao je 275.524 stanovnika.[35]

Etnička struktura Sarajeva 2013. god.
Etnička grupa Broj stanovnika
Bošnjaci
  
 222.457 (81%)
Srbi
  
 10.422 (4%)
Hrvati
  
 13.604 (5%)
Ostali i nep.
  
 56.470 (10%)

Po popisu stanovništva iz 1991. godine, Grad Sarajevo (područje svih deset općina prema teritorijalnoj podjeli do 1995. godine) imao je 527.049 stanovnika.[36]

Naseljeno mjesto Sarajevo, imalo je po istom popisu 416.497 stanovnika. Ostalih 110.552 stanovnika živjelo je u 335 naseljenih mjesta, u 10 općina.

Religija

[uredi | uredi izvor]

Većina stanovnika su muslimani, a sama konfesionalna slika Sarajeva je jedinstvena u Evropi, zbog njene raznolikosti grad se nerijetko poredi sa Jerusalemom. Sarajevo je sjedište Reisul-uleme, poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, sjedište Dabrobosanske mitropolije Srpske pravoslavne crkve, te sjedište Vrhbosanske nadbiskupije rimokatoličke crkve u Bosni i Hercegovini.

Prema popisu iz 2013. godine 252.653 stanovnika Sarajeva je navelo svoju religijsku pripadnost. Prema tim podacima najviše je pripadnika islama 225.088 (81,69%), dok je kršćana 23.140 ili 8,4% (katolika 12.608 i pravoslavaca 10.532). Potpuna religijska struktura grada data je na sljedećem grafikonu.

Religijska pripadnost stanovništva Sarajeva 2013. god.
Religijska grupa Broj stanovnika
Islam
  
 225.088 (81,69%)
Katoličanstvo
  
 12.608 (4,58%)
Pravoslavlje
  
 10.532 (3,82%)
Ateisti, agnostici, ne izjašnjavaju se, bez odgovora
  
 22.871 (8,30%)
Ostali
  
 4.425 (1,61%)

Urbanu sliku grada krase brojni sakralni objekti četiri svjetske konfesije: džamije iz osmanskog perioda, pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve, sinagoga i drugi kulturno-historijski spomenici, koji se nalaze u samom centru grada Sarajeva, udaljeni tek stotinjak metara jedni od drugih.

Arhitektura

[uredi | uredi izvor]
Begova džamija 1900. godine
Svrzina kuća
Latinska ćuprija
Muzički paviljon
Sarajevska sahat-kula
ARIA Centar
Hotel Holiday u Sarajevu, prijašnji Holiday Inn
Sarajevo gradska tura video

Sarajevo se može pohvaliti dobro očuvanim starim trgovačkim dijelom grada, Baščaršijom, koja je nastala u periodu osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Ovaj dio grada obiluje jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanske gradske arhitekture, među kojima su brojne potkupolne džamije, te tradicionalne forme orijentalne arhitekture poput: konaka, hanova i bezistana.

Ratna uništavanja,[37] kao i rekonstrukcija, brojnih uništenih kulturnih i vjerskih objekata, kao što su Gazi Husrev-begova biblioteka, Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Orijentalni institut i Olimpijski muzej, doveli su do donošenja zakona o zaštiti kulture i kulturnih institucija.

Osmanski period

[uredi | uredi izvor]

Austro-ugarski period

[uredi | uredi izvor]

Moderni period

[uredi | uredi izvor]

Nacionalni spomenici

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Spisak nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Sarajevu

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, odabrala je 102 spomenika, građevine i komplekse građevina u Sarajevu za Nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine.[38] Na privremenoj listi Komisije, nalazi se još 21 spomenik, čije će proglašenje uslijediti.[39]

Građevine

[uredi | uredi izvor]

Mostovi

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Mostovi u Sarajevu

Doline sarajevskih rijeka su predstavljale osnovu komunikacije i kretanja, koja povezuje istok i zapad kroz središte Balkana, već za Ilire i njihovo pleme Desitijata u bronzanom dobu, te Rimljane, koji ovdje grade ceste, koje povezuju Naronu s Podrinjem i Podunavljem.

Tokom srednjeg vijeka to je dio bosanskog druma, koji je iz Srednje Evrope i sa Jadrana prolazio kroz Hrvatsku, Bosnu i Srbiju do Carigrada, čime tadašnja Vrhbosna postaje centrom domaće i strane trgovine. Iz doba osmanske vlasti potiču najstariji mostovi u Sarajevu: stari Rimski most, nedaleko od Sarajeva, Kozija ćuprija, Šeher-Ćehajina ćuprija i Careva ćuprija u starom dijelu grada.

Obale Miljacke premošćuju i noviji mostovi iz doba Austro-Ugarske uprave: Ajfelov most, Čobanija (most) ili Ćumurija most, kao i savremeni mostovi: Most Skenderija, Most Suade i Olge, Most malezijsko-bosanskohercegovačkog prijateljstva i dr. Neki od sarajevskih mostova su isključivo pješački.

Trgovi i ulice

[uredi | uredi izvor]

Vjerski objekti

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Spisak vjerskih objekata u Sarajevu

Mezarja/Groblja

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Spisak grobalja u Sarajevu
  • Mezarje Stadion
    Mezarje Stadion
  • Groblje Sveti arhanđeli, Georgije i Gavrilo
    Groblje Sveti arhanđeli, Georgije i Gavrilo

Najstarije nekropole crkve bosanske, bogumilske, pravoslavne i katoličke i islamska mezarja razasuta su gradom. Stećci, monumentalni kameni blokovi i jedinstveni nadgrobni spomenici iz srednjevjekovnog perioda mogu se naći nedaleko od Sarajeva u selu Šabići kod Trnova i selima Dolovi i Lukomir na obroncima Bjelašnice.

Gradsko groblje Bare je sa 33 ha površine, jedno od većih u Europi, a po konfiguraciji terena i položaju jedno je od interesantnijih i ljepših grobalja na Balkanu. Na groblju „Bare“ su grobljanske površine za pripadnike svih religija: muslimane, pravoslavne, katolike, judaiste, evangeliste, adventiste, starokatolike, kao i ateiste.

Novo gradsko groblje Vlakovo je izgrađeno u septembru 1985. godine nedaleko od Sarajeva, u vrijeme kada je groblje „Bare“ bilo gotovo popunjeno. Groblje se proteže na 25 ha, na kome se obavlja najveći broj sahrana.

Stadion je zbog svog nastanka groblje jedinstveno u svijetu. Životnom nuždom, za vrijeme opsade Sarajeva, 1992–95. godine kada su, usljed svakodnevnih artiljerijskih i snajperskih napada na grad sa okolnih brda, mnoga groblja bila nedostupna, a broj civilnih žrtava rastao, jedan nogometni stadion pretvoren je u groblje.[40]

Neobično lijepa su stara groblja Alifakovac i Jevrejsko groblje.

Kultura

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Kultura u Sarajevu

Opere i pozorišta

[uredi | uredi izvor]

Prve klasične, pozorišne predstave u gradu održavale su se u Despića kući, pa se ovaj objekat može smatrati pretečom savremenog pozorišta u Sarajevu.[41] Danas je tu smješten Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti.[42] Narodno pozorište, osnovano 1921. kao dramski teatar, je najstariji bosanskohercegovački profesionalni teatar. Jedan od prvih direktora Narodnog pozorišta Sarajevo bio je Branislav Nušić. Od 1946. Narodno pozorište dobija i muzičke segmente djelovanja: operu i balet. Kao jedini operski i baletni teatar u državi, središnje je mjesto razvoja scenske umjetnosti u Bosni i Hercegovini.

Veliki broj glumaca, režisera, scenografa, kostimografa, koreografa, dirigenata, baletnih i opernih umjetnika, sticali su slavu na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, kao što je Ljiljana Molnar-Talajić, svjetski priznata primadona, koja je ponijela slavu sarajevskog i bosanskohercegovačkog teatra i na pozornicama najznačajnijih svjetskih teatara.

Narodno pozorište Sarajevo ima 225 zaposlenih, a svoju djelatnost ostavaruje u matičnoj kući na Obali Kulina bana[43] , kao i u zgradi Terezija, gdje se nalaze radionički prostor i produkcija scenografije. Narodno pozorište Sarajevo član je Nove evropske teatarske asocijacije.

Kamerni teatar 55 počeo je sa radom 7. marta 1955. godine. Njegov osnivač bio je Jurislav Korenić (1914–1974). Teatar je, na tragu novih teatarskih stremljenja u tadašnjoj Evropi, bio novost na ovim prostorima i primjer kojeg su slijedili brojni teatri. Prezentira novi vid dramaturgije, ”dramu apsurda” ili “anti dramu” ili “novu dramu”. Izvode se tekstovi Becketta, Jarryja, Geneta, Ionesca, Schwartza, Čehova… i drugih autora, čija poetika u modernom teatru proizlazi iz “apsurdnog osjećanja života”. Karakterizira ga pozornica “ring”, okružena gledalištem, umjesto frontalnog tipa scene, s nepremostivom “rampom”, s intimnijom, prirodnijom i iskrenijom glumačkom igrom.[44]

Pozorište mladih[45] nastalo je 1977. godine udruživanjem dva pozorista: Pionirskog pozorišta i Pozorista lutaka, sa dvije samostalne scene, Lutkarskom i Dramskom. Oba teatra osnovana su 1950. godine. Prvih desetak godina postojanja Pionirsko pozoriste nema svog ansambla, pa po projektu angažuje glumce iz drugih teatara i "glumce" djecu, od koji su neki i danas poznati i priznati umjetnici. Pozorište lutaka u tom periodu njeguje marionetu kao osnovni izraz. Njime rukovodi Adolf Pomezni.

Pionirsko pozorište 1960-tih godina osniva svoj profesionalni ansambl, mijenja naziv u Pozorište za mlade, i počinje sa postavljanjem sve ambicioznijih projekata, koji nisu namijenjeni samo najmlađim, nego pretenduju animiranju što širih grupacija mladih.

Na čelo Pozorišta lutaka dolazi pozorišni mag Jurislav Korenić i njegovim dolaskom nastaje novi period u razvoju teatra, što se ogleda u različitim lutkarskim tehnikama koje se primjenjuju, kao i u samom istraživanju mogućnosti daljeg razvoja lutkarstva uopće.

Igraju se relevantna djela domaćih i svjetskih autora: J. Skupa i K. Venig: "Srećko među bubama", J. Vandot i V. Rabadan: "Kekec", zatim "Pinokio", D. Bibanovića, "Alisa u zemlji čuda", L. Paljetka, "Palčić Dugonja", G. Simića, "Pepeljuga", D. Todorovića, na Lutkarskoj, a Shakespeareove "Bura" i "Komedija zabuna", Aristofanove "Ptice", Homerova "Odiseja", Jarryjev "Kralj Ibi", Držićeva "Novela od Stanca", Ionescov "Kralj umire", Kurićeva "Ljepotica i zvijer". Lukićeve "I opet Nušić" i "Bašeskija, san o Sarajevu", i mnoge druge na Dramskoj sceni.

U saradnji s domaćim i stranim režiserima, uz zajednički angažman MESS-a i glumaca u Sarajevu, u Pozorištu mladih tokom rata premijerno su izvedene brojne predstave: Beckettov "Čekajući Godoa", Euripidesov "Alkestis", Schumanov "Cirkus Veliko stopalo", Jarryjev "Okovani Ibi", Millerova "Hamlet mašina", G. Simić: "Bajka o Sarajevu", F. Furaković: "Abeceda"…, a po završetku rata pozorište nastavlja svoju djelatnost predstavama "Tri jezika", F. Hohlera, "Dijete školjke", R. Herfurtnera, "Kraj igre", S. Becketta, "Familija" (Zeko, Zeko), C. Serreaua, "Tajna dvorske lude", H. Akmadžića, "Makbet",W. Shakespearea, "Kad bi ovo bila predstava", A. Imširevića, "Spaseni za dlaku", T. Wildera, "Košmar o Bosni", N. Veličkovića i dr.

Sarajevski ratni teatar SARTR[46] utemeljen je 17. maja 1992. godine na inicijativu reditelja Dubravka Bibanovića i Gradimira Gojera, ing. Đorđa Mačkića i pisca Safeta Plakala, a okupio je glumce i saradnike iz tri profesionalna sarajevska teatra koja su, zbog rata u BiH, morala obustaviti svoj rad. U augustu 1992. SARTR je konstituiran kao vojna jedinica pri Regionalnom štabu Oružanih snaga BiH Sarajevo, a 12. januara 1993. godine Odlukom Ratnog Predsjedništva Skupštine grada Sarajeva, kao javna ustanova iz oblasti kulture od posebnog interesa za odbranu grada. Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo od 24. jula 1997. ulogu osnivača SARTR-a preuzeo je Kanton Sarajevo. Od 2003. Sarajevski ratni teatar SARTR je nosilac Šestoaprilske nagrade.

Njegov pokretač i redatelj, Safet Plakalo, opisuje SARTR kao "duhovno oružje protiv nadrealizma rata", zaokružujući njegov karakret u motu "teatrom protiv smrti". Unatoč ograničenim sredstvima, SARTR je danas uspješna profesionalna kuća s brojnim međunarodnim koprodukcijama, nastupima i nagradama.

Muzeji i galerije

[uredi | uredi izvor]
Glavni članci: Spisak muzeja u Sarajevu i Spisak galerija u Sarajevu
kopija Sarajevske hagade

Kao grad poznat po svojoj historiji i kulturi Sarajevo obiluje muzejima. Neki od njih su: Muzej Sarajeva, Ars Aevi muzej umjetnosti, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Olimpijski muzej, Brusa bezistan, Muzej "Sarajevo 1878–1918.", Muzej Jevreja Bosne i Hercegovine, Muzej ratnog djetinjstva, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Muzej "Alija Izetbegović" i Tunel spasa. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je dom Sarajevske hagade, iluminiranog rukopisa i najstarijeg dokumenta sefardskih Jevreja na svijetu, objavljene u Barceloni oko 1350. a koja sadrži tradicionalne jevrejske hagade. Ovaj dokument je stalno izložen u muzeju i jedina je preostala ilustrirana sefardska hagada na svijetu. Zemaljski muzej također je domaćin cjelogodišnjih izložbi koje se odnose na lokalnu, regionalnu i međunarodnu kulturu i historiju te je dom za preko 5.000 artefakata iz bosanske historije.

Galerije Sarajeva su: Collegium Artisticum, Mak, Roman Petrović, Novi hram, Atelje-zbirka Safet Zec, Galerija Mersada Berbera 'E&A', Paleta, Galerija Sveti Anto, Boris Smoje, Mala galerija, Galerija Kicoš i dr.

Festivali

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Spisak festivala u Sarajevu

Sarajevo je međunarodno poznato po svojoj eklektičnoj i raznolikoj ponudi od preko 50 godišnjih festivala. Sarajevo Film Festival osnovan je 1995. godine za vrijeme rata u BiH i postao je premijerni i najveći filmski festival u jugoistočnoj Evropi.[47] Festival se održava u Narodnom pozorištu, uz projekcije u Pozorištu na otvorenom Metalac i Bosanskom kulturnom centru.

Sarajevo je proglašeno Gradom filma.[48] Međunarodni festival MESS eksperimentalni je pozorišni festival i najstariji pozorišni festival na Balkanu.[49] Godišnji Omladinski Film Festival Sarajevo prikazuje igrane, animirane i kratke filmove iz cijelog svijeta i premijerni je studentski filmski festival na Balkanu.[50] Također poznati su i festivali kao što su: Sarajevska zima, Sarajevski džez festival, ljetni kulturni festival Baščaršijske noći i Svjetski televizijski festival orijentalne muzike.

Muzika

[uredi | uredi izvor]
Glavni članci: Sarajevska muzička scena i Spisak bosanskohercegovačkih patriotskih pjesama
Bijelo dugme, muzička grupa koje se smatra najpopularnijim bendom koji je ikada postojao u bivšoj Jugoslaviji i jednim od najvažnijih aktera jugoslovenske rock scene. Na slici su Mladen Vojičić Tifa (lijevo) i Goran Bregović (desno)
Vedran Smailović svira violončelo na ruševinama Sarajevske vijećnice 1992.

Sarajevo je kroz historiju bilo jedan od najvažnijih muzičkih centara u regiji. Sarajevska muzička scena ima dugu tradiciju a kao njena najplodonosnija era smatra se period između 1961. i 1991.

U to doba počine se razvijati Sarajevska škola pop rocka a osnivaju se muzičke grupe kao što su: Indexi (1962), Ambasadori (1968), Pro Arte a na sceni se pojavljuju i kantautori poput Kemala Montena. Period ekspanzije sarajevske muzičke scene nastavlja se i tokom 1980-ih, s bendovima: Plavi orkestar, Crvena jabuka i Divlje jagode, po većini kritičara, pionirima u regionalnom rokenrol pokretu. Sarajevo je takođe bilo dom i mjesto nastanka vjerojatno najpopularnijeg i najuticajnijeg jugoslovenskog rock sastava svih vremena, Bijelog Dugmeta (1974), u velikoj mjeri jugoslavenske paralele sa Rolling Stonesima, kako po popularnosti tako i po utjecaju na druge muzičke sastave.

Sarajevo je također bilo dom vrlo zapažene urbane subkulture post-punka poznate pod nazivom Novi primitivizam, koja je započela početkom 1980-ih s Baglama Bandom koji je zabranjen nedugo nakon izdanja svog prvog LP-a a koji je uveden u mainstream bendove kao što je Zabranjeno pušenje i Elvis J. Kurtović & His Meteors, kao i kroz prvobitno radio a potom i tv serijal Top lista nadrealista. Ostali značajni bendovi koji se smatraju dijelom ove subkulture su Bombaj štampa. Pored i odvojeno od Novog primitivizma, Sarajevo je rodni grad jednog od najznačajnijih bivših jugoslavenskih alternativnih industrijskih bendova, SCH-a.

U periodu do 90-tih u Sarajevu su osnivani i mnogi drugi popularni bendovi kap što su: Merlin, Valentino, Bolero i dr. S razlogom se sarajevska muzička scena, pogotovo 70-tih i 80tih godina smatra kao najuspješnija scena tadašnje Jugoslavije.

Što je možda još važnije, Sarajevo je krajem 19. i tokom 20. vijeka bilo dom rastućem i velikom centru stvaranja zapisa Sevdalinke i u velikoj mjeri je doprinijelo tome da se ovaj historijski žanr muzike ponovo probije na glavnu scenu s obzirom da je sevdalinka dugi niz vijekova bila važan i jedan od najpoznatijih segmenata Bosanske kulture. Tekstopisci i muzičari kao što su Himzo Polovina, Safet Isović, Zaim Imamović, Zehra Deović, Halid Bešlić, Hanka Paldum, Nada Mamula, Meho Puzić i mnogi drugi su tokom svoje karijere živjeli i komponovali u Sarajevu gdje su i napisali neke od svojih najvažnijih djela.

Sarajevo je takođe u velikoj mjeri utjecalo na pop scenu Jugoslavije s muzičarima poput Zdravka Čolića, Kemala Montena, Dine Merlina, Seida Memića Vajte, Harija Mata Harija, Mladena Vojičića Tife, Željka Bebeka i mnogih drugih.

Mnogi noviji sarajevski bendovi također su pronašli ime i afirmirali se u Sarajevu, poput Regine koja je također snimila dva albuma za vrijeme Jugoslavije i Letu štuke, koji je zapravo osnovan u Jugoslaviji sa poznatim bosanskohercegovačko-američkim piscem Aleksandrom Hemonom ali je reputaciju stekao kasnije, tokom 2000-ih. Sarajevo je u novije vrijeme dom važne i eklektične kombinacije novih bendova i nezavisnih muzičara, koji nastavljaju djelovati i nastupati na sve većem broju festivala i koncerata širom države. U gradu se održava i najveći jazz festival u regiji, Sarajevski džez festival.

Američki heavy metal sastav Savatage objavio je pjesmu pod nazivom Badnjak (Sarajevo 12/24) na svom albumu Dead Winter Dead 1995. godine, a govori o sviraču violončela koji je svirao zaboravljenu božićnu pjesmu u ratom razorenom Sarajevu. Pjesmu je kasnije isti bend ponovo objavio pod nazivom Transsibirski orkestar na svom prvom albumu Badnjak i druge priče 1996. godine, pri čemu je pjesma postigla trenutni uspjeh i popularnost. Nakon rata, irska rock grupa U2 je bila prva strana grupa koji je održala koncert u gradu.

Kulturne institucije

[uredi | uredi izvor]

Uz nekoliko nacionalnih i gradskih pozorišnih kuća, muzeja i kulturnih institucija, Sarajevo je i važno mjesto na kulturnoj mapi ovog dijela evropskog kontinenta. Druge kulturne institucije uključuju Sarajevski kulturni centar, Sarajevsku biblioteku, Umjetničku galeriju BiH i Bošnjački institut.

Gastronomija

[uredi | uredi izvor]

Turizam i rekreacija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Turističke atrakcije u Sarajevu

Svjetski poznat turistički vodič Lonely Planet svrstao je Sarajevo 2006. godine na 43. mjesto najljepših gradova svijeta,[51] a u decembru 2009. je Sarajevo izabrano među deset gradova koje vrijedi posjetiti u 2010. godini.[52]

Prema podacima iz 2013. godine Sarajevo je posjetilo 302.570 turista, što je za 17,9% više u odnosu na prethodnu godinu, sa ostvarenih 595.637 noćenja, što je za 18% više nego u 2012. godini.[53][54]

Prema anketi koju je sproveo sajt Booking.com a u kojoj je učestvovalo preko 50.000 putnika Sarajevo je uvršteno na 7. mjesto od 10 najpopularnijih svjetskih destinacija za kušanje lokalnih kulinarskih specijaliteta u 2018. godini.[55] Kao najpoželjniji grad je izabran malezijski grad Ipoh a na spisku su se našli uglavnom gradovi iz Azije a Sarajevo je uz peruansku Limu jedini glavni grad neke od država.

Sportski turizam uglavnom još uvijek koristi sportske objekte i terene sagrađene za potrebe Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, posebno skijašta na obližnjim planinama Bjelašnica, Igman, Jahorina, Trebević i Treskavica. Primjeri popularnih destinacija Sarajeva i okoline su Vrelo Bosne, Begova džamija, Sarajevska katedrala i džamija Gazi Husrev-bega. Turizam u Sarajevu uglavnom se fokusiran na historijskom, vjerskom, kulturnom i segmentu zimskih sportova.

Sarajevska žičara

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Sarajevska žičara
Pogled na Sarajevsku žičaru 2018.

Trebevićka žičara, u sarajevskom žargonu poznatija kao uspinjača, svečano je otvorena 3. maja 1959. godine, a povezivala je Bistrik (583 m/nv) sa Vidikovcem na Trebeviću (1160 m/nv). Puštanju u promet uspinjače prisustvovao je veliki broj građana, koji su „okupirali“ polaznu stanicu, ali i padinske ulice i avlije iznad kojih je prolazila.

Polazna stanica se nalazila u ulici Avdage Šahinagića (u to vrijeme Dimitrija Tucovića) preko puta sarajevske Vijećnice na nadmorskoj visini 583 metra, a dolazila je na Vidikovac na Trebeviću na 1160 m/nv. Visinska razlika je bila preko 570 metara, a razdaljina među stanicama je iznosila 2070 m.

Stara Trebevićka žičara je po kategorizaciji spadala u red kabinskih žičara s kružnim tokom. Po konstrukciji je bila dvoužetna, tj. duž trase su se nalazila dva čelična užeta: jedno vučno, a drugo noseće. Na trasi su bili projektovani i ugrađeni rešetkasti čelični stubovi sa raščlanjenim temeljima (ukupno 8 stubova), a čija je visina bila između 8 i 24 metra. Sistem je imao 50 kabina kapaciteta po 4 putnika. Vožnja je trajala 12 minuta, a za jedan sat se moglo prevesti 800 putnika u oba pravca.

Izgradnja žičare trajala je oko godinu dana, ali su priprema za njenu izgradnju počele već 1956. godine. Vodeći projektant žičare bio je František Šup iz Čehoslovačke. Na projektu i izgradnji žičare radile su vodeće jugoslavenske firme Impola iz Slovenske Bistrice, Termoelektro Beograd, Jelšingrad Banja Luka, te Energoinvest Sarajevo. Pogonski dio je naručen iz čehoslovačke firme Transeksport.

Na polaznoj i dolaznoj stanici su izgrađene čekaonice sa bifeima, a na dolaznoj stanici na Vidikovcu kasnije je sagrađen istoimeni restoran. Svojom dužinom od skoro 2.100 metara, trebevićka žičara bila je jedna od najznačajnijih u bivšoj Jugoslaviji, a jedna od rijetkih uopće koja polazi iz samog centra grada i za 12 minuta vas dovodi u netaknutu prirodu, oazu čistog zraka.

Tokom opsade grada, žičara je, zajedno sa polaznom i dolaznom stanicom na Trebeviću, potpuno uništena.[56]

Nova Sarajevska žičara službeno je otvorena 6. aprila 2018. godine, na dan Grada Sarajeva. Sa ukupno 33 moderne korpe čini novi sistem, koji može iz grada do Trebevića prevesti do 1.200 putnika na sat, sa vožnjom koja u jednom smjeru traje oko 9 minuta.

Parkovi i šetališta

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Spisak parkova u Sarajevu

U Sarajevu i periferiji nalazi se mnogo parkova, šetališta i izletišta. Popularna aktivnost građana Sarajeva je ulični šah, koji se obično igra na Trgu oslobođenja Alija Izetbegović. Veliki park je najveća zelena površina u centru grada u sklopu kojeg se nalazi i Spomen obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva. Park Hastahana je popularno mjesto za relaksaciju, također u gradu u naselju Marijin Dvor. Osim ovih parkova tu su i parkovi Betanija, Da Riva, Barice i dr. Od šetališta najpoznatije je Vilsonovo šetalište, koje se proteže uz desnu obalu Miljacke kao i šetalište u blizini Sarajeva, Velika aleja, koje povezuje Ilidžu sa vrelom Bosne.

Kozija ćuprija, u kanjonu Miljacka, istočno od Sarajeva također je popularna turistička destinacija.

Zahvaljujući konfiguraciji zemljišta u Sarajevu i njegovoj okolini nalaze se mjesta odakle se pruža izvrstan panoramski pogled na Sarajevo. Jedno od takvih mjesta je Avaz Twist Tower, restoran Park Prinčeva, Vidikovac (Trebević), žuta/bijela na Vratniku, kao i brojni krovovi visokih zgrada širom grada.

  • Veliki Park
    Veliki Park
  • Koševski Park
    Koševski Park
  • Vilsonovo šetalište
    Vilsonovo šetalište
  • Koševski potok teče kroz Pionirsku dolinu (zoološki vrt)
    Koševski potok teče kroz Pionirsku dolinu (zoološki vrt)
  • Ulični šah
    Ulični šah
  • Hastahana Park na Marijin Dvoru (u 2005.)
    Hastahana Park na Marijin Dvoru (u 2005.)
  • Sarajevo Atmejdan Muzički paviljon
    Sarajevo Atmejdan Muzički paviljon

Sport

[uredi | uredi izvor]
Vučko, maskota XIV Olimpijskih igara 1984. godine
Glavni članci: Sport u Sarajevu i Spisak sportskih klubova u Sarajevu
Dodatne informacije: Zimske olimpijske igre 1984.

Iako u Sarajevu egzistiraju mnoga sportska društva i klubovi od kojih su neku postigli i evropski vrijedne rezultate (KK Bosna prvak Evrope 1979) Sarajevo je u svijetu sporta najpoznatije kao mjesto održavanja XIV zimskih olimpijskih igara. Neki od olimpijskih objekata su porušeni u zadnjem ratu ali su i obnovljeni kao što je slučaj sa Olimpijskom dvoranom Zetra i Olimpijski stadion "Asim Ferhatović Hase".

Od sportova u Sarajevu je najpopularniji nogomet i klubovi Sarajevo i Željezničar koji igraju zapaženu ulogu ne samo u okviru bosanskohercegovačke Premijer lige Bosne i Hercegovine već su dobre rezultate postigli i za vrijeme bivše Jugoslavije, te su najtrofejniji klubovi u državi. Od nogometnih klubova tu su još i FK Olimpic i NK SAŠK Napredak.

Od ostalih popularnih sportova tu su još i košarka pri čemu se ističe klub KK Bosna, jedini košarkaški klub u državi koji je u muškoj konkurenciji osvojio titulu prvaka Evrope, višestruki osvajači prvenstva i kupa Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije.

Rukomet, odbojka, tenis, plivanje, hokej na ledu, atletika i niz borilačkih sportova su ostali vidovi sportskog nadmetanja u kojem Sarajevo ima svoje predstavnike.

Najtrofejniji klubovi u državi su i klub sjedeće odbojke “SPID“, višestruki prvaci BiH i šestostruki prvaci Evropi kao i klub Fantomi sa jednako vrijednim rezultatima na domaćem i međunarodnom nivou.

Šahovski klub Bosna je najtrofejniji šahovski klub u BiH. Od 80-tih godina klub ostvaruje zapažene rezultate pri čemu vrijedi istaći da je klub od 1990tih godina osvojio 4 titule prvaka Evrope po čemu je trenutno trećerangirani šahovski klub u Evropi. Osvajanjem četvrte titule prvaka 2002. godine jedno su vrijeme bili i najtrofejniji svjetski klub, ispred ruskog CSKA sa tri titule. Za klub je jedno vrijeme nastupao i Gari Kasparov, jedan od najboljih šahista u historiji.

Sportski klubovi

[uredi | uredi izvor]

Sportski život se prvenstveno odvija kroz nekoliko sportskih društava od kojih su poznatiji: SD Sarajevo, SD Željezničar i USD Bosna, popularni studenti. Sportska društva imaju sekcije u više sportskih grana. Među velikim brojem sportskih kolektiva u gradu ističu se nogometni klubovi Željezničar, Sarajevo i Olimpik, rukometni klubovi Željezničar i Bosna, muški košarkaški klubovi Bosna, evropski prvak 1979 i Spars. Osim klubova iz najpopularnijih sportova u Sarajevu egzistiraju i klubovi iz ostalih sportova kao što su: atletika, biciklizam, odbojka, šah, vaterpolo, klubovi iz različitih boriličkih sportova i dr. Također postoji i Aeroklub Sarajevo osnovan 1946. godine.

Neki od najpopilarnijih sarajevskih klubova navedeni su u sljedećoj tebeli.

Klub Sport Takmiči se u Dvorana Osnovan
Željezničar Nogomet Premijer liga Bosne i Hercegovine Grbavica Stadium 1921.
Sarajevo Nogomet Premijer liga Bosne i Hercegovine Asim Ferhatović Hase 1946.
Olimpik Nogomet Prva nogometna liga FBiH Otoka Stadion 1993.
RK Bosna Rukomet Premijer liga Bosne i Hercegovine u rukometu Dvorana "Mirza Delibašić" 1948.
KK Bosna Royal Košarka Prvenstvo Bosne i Hercegovine u košarci Dvorana "Mirza Delibašić" 1951.
HK Bosna Hokej Liga Bosne i Hercegovine u hokeju Zetra 1980.
VK Bosna Vaterpolo Liga Bosne i Hercegovine u vaterpolu Olimpijski bazen Otoka 1984.
SDI Spid Sjedeća odbojka Prvenstvo Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci Olimpijska dvorana "Ramiz Salčin" 1994.
OKI Fantomi Sjedeća odbojka Prvenstvo Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci Olimpijska dvorana "Ramiz Salčin" 1995.

Sportske manifestacije

[uredi | uredi izvor]

U Sarajevu se održava relativno veliki broj sportskih manifestacija i takmičenja, kako onih redovnih tako i periodičnih. Sportska događanja su uglavnom sa učešćem domaćih klubova i takmičara iako postoje i ona međunarodnog karaktera. Najznačanije takmičenje koje je održano u gradu su Zimske olimpijske igre 1984. godine a od ostalih međunarodnih takmičenja mogu se izdvojiti Svjetsko prvenstvo u košarci 1970. (grupna faza) i Evropski zimski olimpijski festival mladih održan 2019 godine.

Privreda i infrastruktura

[uredi | uredi izvor]

Privreda

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Privreda Sarajeva
Zgrada Centralne banke Bosne i Hercegovine

Nakon socijalističkog perioda i godina rata, ekonomija Sarajeva je postala predmet rekonstrukcije i rehabilitacije.[57] Među brojnim ekonomskim znakovima, 1997. godine je otvorena Centralna banka Bosne i Hercegovine i 2002. je počela sa radom Sarajevska berza. Velika gradska baza proizvodnje, administracije i turizma, kombinirana sa velikim informalnim tržištem,[58] čini grad najvećim ekonomskim regionom Bosne i Hercegovine.

Iako je Sarajevo imalo razvijenu industriju tokom socijalističkog perioda, samo je nekolicini preduzeća izvršila uspješnu tranziciju na kapitalističku ekonomiju. Sarajevska industrija sada uključuje industriju duhanskih proizvoda, namještaja, automobila i komunikacijske opreme. Kompanije smještene u Sarajevu su B&H Airlines (prijašni Air Bosna), BH Telecom, Bosmalov gradski centar, Bosnalijek, Energopetrol, Fabrika duhana Sarajevo i Sarajevska pivara.

Sarajevo ima jaku turističku ponudu i Lonely Planet je gradu dao 43. mjesto na listi najposjećenijih gradova u svijetu u 2006. godini.[59] Sportski turizam koristi skijaške terene olimpijskih igara iz 1984, na obližnjim planinama Bjelašnici, Igmanu, Jahorini i Treskavici.

Prosječna neto plaća u prva četiri mjeseca 2014. godine iznosila je 1.039 KM[60] dok je prosjek neto plaća u Federaciji BiH u

istom periodu iznosio 836 KM.[61] Pored toga, Sarajevo bilježi i najnižu stopu nezapolsenosti te najveći broj preduzeća po glavi stanovnika u Federaciji BiH.[62] Ekonomski, Sarajevo je najrazvijeniji grad Bosne i Hercegovine.

Telekomunikacije i mediji

[uredi | uredi izvor]

Internet

[uredi | uredi izvor]

Internetska mreža u Sarajevu je prva u Bosni i Hercegovini po brzini, kvalitetu i veličini mreže.

Neki od najvećih internetskih operatera su: Logosoft, HS-HKB net i Telemach (kablovski internet) kao i BH Telecom, Eronet, M:tel, Blic i drugi iz oblasti ADSL-a.

Elektronski i printani mediji

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Komunikacije i mediji u Sarajevu

Kao glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je medijski centar u zemlji. Većina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je uništena tokom rata, ali rekonstrukcija koju je vodio visoki predstavnik Bosne i Hercegovine je pomogla modernizaciji medija.[63] Internet je ponovo postao dostupan u gradu 1995.[64]

Bosanskohercegovačka televizija je državna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Drugi elektronski mediji u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Postoje nezavisne, privatne i institucionalne radio stanice, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija, Radija Sarajevo 202 (do prve polovine 2010.) i Radija BIR. Pored nabrojanih, u gradu egzistiraju i Radio Slobodna Evropa, kao i nekoliko američkih i zapadnoevropskih stanica.

Oslobođenje, osnovano 1943, najstarije su sarajevske dnevne novine i jedine koje su preživjele rat. Tiražem su ove novine iza Dnevnog avaza, osnovanog 1995. i Jutarnjih novina.[65] U druge lokalne periodične novine spadaju novine Hrvatska riječ na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i sedmične novine Slobodna Bosna i BH dani.

Vodovod

[uredi | uredi izvor]

Kantonalno javno komunalno preduzeće "Vodovod i kanalizacija" Sarajevo bavi se osnovnim djelatnostima:[66]

  • Proizvodnja i distribucija vode;
  • Prečišćavanje i odvođenje otpadnih voda.

Zdravstvo

[uredi | uredi izvor]

Saobraćaj

[uredi | uredi izvor]
Glavni članci: Javni promet u Sarajevu i JKP GRAS Sarajevo
B&H Airlines B737-400 na Sarajevskom aerodromu

Sarajevo je središte cestovnog prometa u BiH. Sedam magistralnih puteva povezuje grad sa ostalim dijelovima zemlje. Na sjever M5 u pravcu Travnika, Banja Luke i Bihaća, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli, na istok vode M5 prema Višegradu i Goraždu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foče za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara.

Od 2003. Sarajevo je povezano autoputom A1, sa mjestima Ilijaš, Visoko i Kakanj, a od augusta 2014. godine izgradeno je nekoliko dionica autoput između Sarajeva i Zenice te sarajevska obilaznica na potezu Sarajevo-sjever – Sarajevo-zapad[67] Planirani evropski autoput, koridor 5C, prolazi kraj Sarajeva, povezujući ga sa Budimpeštom na sjeveru i sa Pločama na jugu.[68]

Gradski saobraćaj

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Gradski promet u Sarajevu

Položaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski promet u gradu. U vrijeme Olimpijskih igara 1984. godine, grad je dobio dio zaobilaznice, što je djelomice olakšalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalići, zbog nedostatka novca, još nisu u potpunosti završeni. Sam centar grada pretvoren je 70-tih godina u pješačku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Ulica Zmaja od Bosne.

Električni tramvaji sa sedam tramvajskih linija, koji su u službi od 1885, su najstarija vrsta javnog prijevoza u gradu.

Naselja Dobrinja i Vogošća od 80-ih godina povezana su sa centrom grada trolejbuskim linijama. Za vrijeme rata, prekinuta trolejbuska veza sa Vogošćom je u obnovi. Danas u gradu postoji pet trolejbuskih, te mnogo autobuskih linija, koje autobusima i za Sarajevo specifičnim minibusima (kombibus), strme i teško dostupne dijelove grada povezuju sa centrom. Javni gradski prijevoz nudi firma JKP GRAS Sarajevo.

Međunarodni saobraćaj

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Međunarodni aerodrom Sarajevo

Glavna željeznička stanica u Sarajevu se nalazi u centralnom dijelu grada. Grad je dnevno željeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Pločama, a od 2002. ponovo sa Budimpeštom. Dobro razgranatom autobuskom mrežom, Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.

Međunarodni aerodrom Sarajevo (SJJ) smješten je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Najveći je i najprometniji aerodrom u Bosni i Hercegovini. Otvoren je 1969. godine a dužina piste iznosi 2.700 m. Sarajevo a i Bosna i Hercegovina je putem ovog aerodroma povezana sa mnogim, uglavnom evropskim gradovima. Tokom rata aerodrom se koristio za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Dejtonskog sporazuma iz 1996. godine, aerodrom je otvoren za putničke letove avionskih kompanija B&H Airlines, Austrian Airlines, Alitalia, Lufthansa, Jat Airways, Croatia Airlines i drugih. U 2017. godini prevezeno je 957.969 putnika što je rekord od osnivanja aerodroma.[69]

Poređenja radi, tokom 1996. godine putnički promet je iznosio oko 25.000 putnika.[70]

Obrazovanje

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Obrazovanje u Sarajevu

U Sarajevu, prema podacima iz 2000. godine, u sklopu Javne ustanove Djeca Sarajeva egzistira 25 vrtića u kojima boravi 2090 djece.

Na području grada, na snazi je obavezno devetogodišnje osnovno obrazovanje. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku u školskoj 2016/2017. godini nastavu u 47 osnovnih škola na području 4 gradske općine pohađalo je 22.477 učenika dok je u 4 škole za djecu sa posebnim potrebama bilo upisano 299 učenika.[71]

U istom periodu, u 31 srednje škole različitih vrsta bilo je upisano 12.381 učenik.[71]

Visokoškolsko obrazovanje

[uredi | uredi izvor]
Glavni članci: Univerzitet u Sarajevu, Međunarodni univerzitet u Sarajevu, Sarajevo School of Science and Technology i Međunarodni univerzitet Burch
Zgrada Univerziteta u Sarajevu

Grad Sarajevo sjedište je najveće i najstarije visokoškolske ustanove u državi, Univerziteta u Sarajevu, te niza drugih visokoškolskih ustanova, čime se svrstava u red najvećih univerzitetskih centara u cijeloj regiji jugoistočne Evrope.

Sarajevski univerzitet osnovan je 1949. godina i čine ga 30 organizacionih jedinica (25 fakulteta i akademija, 5 instituta).[72] Studij se izvodi na sva tri ciklusa prema Bolonjskom procesu, na ukupno 518 studijskih programa. Tokom 2016. godine na Univerzitetu su angažirana 877 nastavnika i 429 saradnika a krajem iste godine na univerzitetu je studiralo 30.442 studenta.[72]

Osim sarajevskog univerziteta u gradu djeluje još nekoliko privatnih univerziteta, između ostalih i Međunarodni univerzitet u Sarajevu (osnovan 2003), Sarajevo School of Science and Technology (2004) i Međunarodni univerzitet Burch (2008).

Tokom rata 1993. izgorjela je Nacionalna i Univerzitetska biblioteka, sa najvećom literarnom zbirkom jugoistočne Evrope.

Broj studenata u Sarajevu 2000. godine

Prema podacima iz 2012. u gradu je studiralo 33.435 studenata.

Biblioteke

[uredi | uredi izvor]
  • Javna ustanova Biblioteka Sarajeva[73]

Sopstvene biblioteke imaju svi fakulteti, kao i niz drugih institucija, udruženja i firmi.

Poznate osobe

[uredi | uredi izvor]

Sarajevo je grad brojnih poznatih bosanskih pjesnika i mislilaca. Nobelovac Ivo Andrić je dio svog života proveo u Sarajevu, kao i pjesnici i književnici Silvije Strahimir Kranjčević, Isak Samokovlija, Mak Dizdar, Duško Trifunović i drugi. Slikari Mersad Berber, Safet Zec, kao i režiser Oskarovac Danis Tanović. Dobitnik Nobelove nagrade za hemiju Vladimir Prelog rođen je u Sarajevu, kao i književnik i scenarista Zlatko Topčić te režiseri Dino Mustafić, Jasmila Žbanić, Benjamin Filipović, Pjer Žalica, Ademir Kenović i Emir Kusturica.

Ličnosti rođene u Sarajevu

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Spisak poznatih osoba rođenih u Sarajevu

Ličnosti koje su živjele i radile u Sarajevu

[uredi | uredi izvor]

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Nagrade i priznanja Grada Sarajeva

Sarajevo kao glavni grad u državi i centar od historijskog, kulturnog i privrednog značaja ustanovilo je i redovno dodjeljuje različite nagrade i priznanja zaslužnim osobama, kolektivima i institucijama. Pored zasigurno najznačajnije Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, koja se dodjeljuje još od 1956. godine u nekoliko kategorija, Grad Sarajevo dodjeljuje još i nagrade Sarajevska pahuljica (od 2014), Graham Bamford (od 2013) i Slovo Makovo – Mak Dizdar od 2017. godine.[74] Pored nagrada, Grad Sarajevo dodjeljuje još i priznanja: Ključ Grada Sarajeva, Počasni građanin grada Sarajeva, Plaketa Grada Sarajeva i Zahvalnica Grada Sarajeva.[74]

Šestoaprilska nagrada

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva

Predstavlja najznačajniju nagradu koju Grad Sarajevo dodjeljuje istaknutim pojedincima, grupama i kolektivima za značajna ostvarenja i dostignuća na različitim poljima ljudskog djelovanja. Dodjeljuje se u tri kategorije, kao pojedinačna, grupna i kolektivna nagrada. Prvi put je dodijeljena na dan Sarajeva 1956. godine i to Voji Dimitrijeviću (u pojedinačnoj kategoriji) i Andriji-Šain Čačinu i Marijanu Baldazaru kao grupna nagrada. Kolektivna nagrada se dodjeluje periodično istaknutim kolektivima i institucijama a prvi put je dodijeljana 1961. godine Pozorištu lutaka Sarajevo.

Počasni građanin

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Počasni građanin grada Sarajeva

Priznanje Počasni građanin Grada Sarajeva se dodjeljuje građanima Bosne i Hercegovine koji su se naročito istakli u razvoju Grada, unaprijeđenju međunarodne saradnje i očuvanju mira u zemlji i inostranstvu ili stranim državljanima koji su ostvarili naročit doprinos razvoju i afitrmaciji Grada te razvoju međunarodnih i međuljudskih odnosa na načelima solidarnosti, demokratičnosti, humanosti i tolerancije među ljudima.[75]

Međunarodni odnosi

[uredi | uredi izvor]

Gradovi prijatelji

[uredi | uredi izvor]

Prijateljske odnose Sarajevo je uspostavilo sa sljedećim gradovima:[76]

Gradovi pobratimi

[uredi | uredi izvor]

Grad Sarajevo je uspostavilo pobratimske odnose sa mnogim gradovima svijeta.[77]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]
Portal iconPortal Bosna i Hercegovina

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Stilinović, Josip (3. 1. 2002). "In Europe's Jerusalem". catholicculture.org (jezik: engleski). Catholic World News. Pristupljeno 24. 9. 2015. The city's principal mosques are the Gazi Husrev-Bey's Mosque, or Begova Džamija (1530), and the Mosque of Ali Pasha (1560–61)
  2. ^ Benbassa, Esther; Attias, Jean-Christophe (2004). The Jews and their Future: A Conversation on Judaism and Jewish Identities. London: Zed Books. str. 27. ISBN 1-84277-391-7.
  3. ^ "Prostorni plan Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023. godine" (PDF). zpr.ks.gov.ba. Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo. Arhivirano s originala (PDF), 6. 9. 2018. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  4. ^ "Sarajevo: The economic, administrative, cultural and educational center of Bosnia and Herzegovina". Mediterranea News. 12. 5. 2011. Arhivirano s originala, 24. 4. 2012. Pristupljeno 15. 7. 2021.
  5. ^ Agency, Anadolu. "Saraybosna'da 476 yıldır yaşayan medrese! (Sarajevo Celebrates 476 Years of its Medresa!)". Haber7. Pristupljeno 15. 7. 2021.
  6. ^ Connelly, Charlie (8. 10. 2005). "The New Siege of Sarajevo". The Times. UK. Arhivirano s originala, 5. 5. 2020. Pristupljeno 15. 7. 2021.
  7. ^ "Nomination of Sarajevo for European Capital of Culture 2014". BH-News.com. Pristupljeno 15. 9. 2011.
  8. ^ "Sarajevo: With Sarajevo as Europe's Capital of Culture 2014 we could send an... – 12/05/2011 – EPP Group". Group of the European People's Party (Christian Democrats) in the European Parliament. Arhivirano s originala, 2. 8. 2018. Pristupljeno 15. 9. 2011.
  9. ^ Abdulah Škaljić (1989). Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Svjetlost. ISBN 978-86-01-01459-6.
  10. ^ daenet d.o.o. "Grad Sarajevo: O Sarajevu". sarajevo.ba. Arhivirano s originala, 11. 4. 2015. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  11. ^ a b c d "Sarajevo - klima".
  12. ^ "Weather and Climate: The Climate of Sarajevo" (jezik: ruski). Weather and Climate (Погода и климат). Arhivirano s originala, 16. 5. 2012. Pristupljeno 25. 8. 2016.
  13. ^ "Sarajevo Climate Normals 1961–1990". National Oceanic and Atmospheric Administration. Pristupljeno 25. 8. 2016.
  14. ^ "Air Pollution is Choking Bosnia, Experts Warn :: Balkan Insight". www.balkaninsight.com. Pristupljeno 4. 4. 2017.
  15. ^ "Sarajevo introduces transport restrictions to ease pollution". Fox News (jezik: engleski). 26. 12. 2016. Pristupljeno 4. 4. 2017.
  16. ^ "WHO Global Urban Ambient Air Pollution Database (update 2016)". World Health Organization (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 1. 3. 2017. Pristupljeno 4. 4. 2017.
  17. ^ "Ambient (outdoor) air quality and health". World Health Organization (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 4. 2017.
  18. ^ Group, US EPA National Center for Environmental Assessment, Research Triangle Park Nc, Environmental Media Assessment; Sacks, Jason. "Integrated Science Assessment (ISA) for Particulate Matter (Final Report, Dec 2009)". cfpub.epa.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 4. 2017.
  19. ^ "Federalni hidrometeorološki zavod". www.fhmzbih.gov.ba. Arhivirano s originala, 13. 9. 2018. Pristupljeno 4. 4. 2017.
  20. ^ "Rijeke, jezera, izvori Kantona Sarajevo". portal.skola.ba. Zvanični web-portal osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo. Arhivirano s originala, 1. 7. 2015. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  21. ^ "Prahistorijsko naselje u Butmiru". kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 30. 11. 2020. Pristupljeno 13. 9. 2016.
  22. ^ "The Culture & History" Arhivirano 12. 12. 2007. na Wayback Machine, Tourism Association of Sarajevo Canton, Retrieved on 3 August 2006.
  23. ^ "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  24. ^ "Salmedin Mesihović: Doprinos historiji sarajevskog prostora u antičko doba, Izvorni naučni rad" (PDF). Filozofski fakultet, Sarajevo,. Pristupljeno 9. 2. 2019.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  25. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019.
  26. ^ "Commission to preserve national monuments". 13. 10. 2007. Arhivirano s originala, 13. 10. 2007. Pristupljeno 14. 8. 2018.
  27. ^ "Sarajevo", New Britannica, volume 10, edition 15 (1989). ISBN 0-85229-493-X.
  28. ^ Holm Sundhaussen, "Sarajevo - Die Geschichte einer Stadt", Böhlau Verlag Wien, Köln, Weimar ISBN 978-3-205-79517-9 (de)
  29. ^ "Stara pravoslavna crkva u Sarajevu". staracrkva.org. Arhivirano s originala, 19. 2. 2012. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  30. ^ Times, Los Angeles. "Timeline: A short history of Sarajevo and region". latimes.com.
  31. ^ daenet d.o.o. "Grad Sarajevo: Grb i zastava". sarajevo.ba. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  32. ^ V.K. (29. 11. 2024). "Predrag Puharić (SDP) je novi gradonačelnik Sarajeva, dobio podršku Gradskog vijeća". Klix.ba. Pristupljeno 29. 11. 2024.
  33. ^ "Šematski prikaz organizacije Grada Sarajeva na službenoj stranici". sarajevo.ba. Arhivirano s originala, 6. 7. 2011. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  34. ^ "Geografski položaj i prirodne odlike grada Istočno Sarajevo". Grad Istočno Sarajevo. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  35. ^ "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  36. ^ "Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine, za teritorijalnu organizaciju, općine i pripadajuća naseljena mjesta 1991. godine" (PDF). Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  37. ^ Perlez, Jane (12. 8. 1996). "Ruins of Sarajevo Library Is Symbol of a Shattered Culture". The New York Times. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  38. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 25. 10. 2015. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  39. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 16. 4. 2015. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  40. ^ "cvijet.ba - briga o grobljima Sarajevskog kantona". cvijet.ba. Arhivirano s originala, 23. 8. 2011. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  41. ^ "Official Destination Sarajevo Guide". Sarajevo.travel. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  42. ^ Administrator. "Muzej Sarajeva - Despica kuca". muzejsarajeva.ba. Arhivirano s originala, 8. 8. 2007. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  43. ^ "Narodno pozorište Sarajevo". nps.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  44. ^ "Službena stranica Kamernog teatra 55 u Sarajevu". Pristupljeno 24. 9. 2015.
  45. ^ "Pozorište mladih Sarajevo". Pristupljeno 24. 9. 2015.
  46. ^ "SARTR — Sarajevski ratni teatar". sartr.ba. Arhivirano s originala, 7. 8. 2013. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  47. ^ "About the Festival". Sarajevo Film Festival Official Website. Arhivirano s originala, 8. 7. 2018. Pristupljeno 3. 4. 2018.
  48. ^ "UNESCO designates 66 new Creative Cities | Creative Cities Network". en.unesco.org. Pristupljeno 23. 9. 2021.
  49. ^ "MESS International Theatre Festival". befestival.org.
  50. ^ "Omladinski filmski festival Sarajevo predstavlja nove mlade autore". Al Jazeera Balkans. 4. 7. 2017.
  51. ^ The Cities Book: A Journey Through The Best Cities In The World. Melbourne: Lonely Planet Publications. 2006. ISBN 1-74104-731-5.
  52. ^ "Lonely Planet's Top 10 Cities 2010 | Lonely Planet's Top 10 Cities 2010". News.com.au. Arhivirano s originala, 10. 10. 2010. Pristupljeno 19. 1. 2010.
  53. ^ "Kanton Sarajevo: Više turista u 2011". Vijesti.ba. Pristupljeno 12. 3. 2013.
  54. ^ "Statistički Godišnjaci/Ljetopisi". Fzs.ba. Pristupljeno 12. 3. 2013.
  55. ^ "Stats: Malaysia, Taiwan Top Destinations for Local Food". www.travelagentcentral.com. Pristupljeno 7. 6. 2018.
  56. ^ "Prva izgradnja žičare | Žičara". www.zicara.ba. Arhivirano s originala, 27. 4. 2020. Pristupljeno 6. 10. 2018.
  57. ^ "The EC reconstruction programme for Bosnia and Herzegovina detailed by sector - Europe for Sarajevo Programme". seerecon.org (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 28. 12. 2008. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  58. ^ "The World Factbook". cia.gov (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 15. 3. 2018. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  59. ^ Lonely Planet (3. 2006). Put kroz najbolje gradove u Evropi
  60. ^ "Uporedni pregled broja zaposlenih i nezaposlenih, prosječne bruto i neto plaće na području Kantona Sarajevo za 2014. godinu-prethodni podaci" (PDF). zis.ks.gov.ba. Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja. Arhivirano s originala (PDF), 20. 8. 2018. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  61. ^ "Federalni zavod za statistiku". fzs.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  62. ^ "Makroekonomski pokazatelji po kantonima 2012" (PDF). fzzpr.gov.ba. Federalni zavod za programiranje razvoja. Arhivirano s originala (PDF), 23. 1. 2014. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  63. ^ "Bosnia and Herzegovina Media Landscape". ejc.nl. Arhivirano s originala, 19. 5. 2005. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  64. ^ Jelenka Vockić-Avdagić. "The Internet and the Public in Bosnia-Herzegovina". euv-frankfurt-o.de. Arhivirano s originala, 7. 10. 2007. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  65. ^ Udovičić, Radenko (5. 3. 2002). "Šta se događa sa najstarijim bosanskohercegovačkim novinama: Oslobođenje se prodaje za 4.7 miliona KM". mediaonline.ba. Arhivirano s originala, 27. 2. 2012. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  66. ^ "KJKP 'Vodovod i kanalizacija' d.o.o. Sarajevo". viksa.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  67. ^ Admin. "Dinamika gradnje". jpautoceste.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  68. ^ "Koridor 5C". Bosmal. Arhivirano s originala, 28. 3. 2008. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  69. ^ "Međunarodni aerodrom Sarajevo - Statistika". http://www.sarajevo-airport.ba. Arhivirano s originala, 13. 1. 2018. Pristupljeno 1. 2. 2018. Vanjski link u parametru |publisher= (pomoć)
  70. ^ Krkić, Zahid. "Statatistički podaci za sarajevski aerodrom". archive.org (jezik: engleski). Arhivirano s originala 19. 6. 2001. Pristupljeno 24. 9. 2015.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  71. ^ a b "Kanton Sarajevo u brojkama" (PDF). fzs.ba. Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 12. 3. 2018.
  72. ^ a b "Univerzitet u brojkama". unsa.ba. Arhivirano s originala, 12. 1. 2018. Pristupljeno 23. 1. 2018.
  73. ^ "Biblioteka Sarajeva". bgs.ba. Arhivirano s originala, 10. 8. 2015. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  74. ^ a b "Nagrade i priznanja Grada Sarajeva". sarajevo.ba. Arhivirano s originala, 15. 3. 2019. Pristupljeno 7. 4. 2019.
  75. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 28. 11. 2010. Pristupljeno 7. 4. 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  76. ^ "Međunarodna saradnja - gradovi prijatelji". sarajevo.ba. Arhivirano s originala, 7. 2. 2019. Pristupljeno 23. 1. 2019.
  77. ^ "Međunarodna saradnja - gradovi pobratimi". sarajevo.ba. Arhivirano s originala, 17. 1. 2019. Pristupljeno 22. 1. 2019.
  78. ^ "Sister City - Budapest" (jezik: engleski). Official website of New York City. Arhivirano s originala, 21. 4. 2008. Pristupljeno 14. 5. 2008.
  79. ^ "Sister cities of Budapest" (jezik: mađarski). Official Website of Budapest. Arhivirano s originala, 9. 3. 2005. Pristupljeno 31. 1. 2008.
  80. ^ "Sister Cities of Istanbul" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 17. 1. 2010. Pristupljeno 8. 9. 2007.
  81. ^ Erdem, Selim Efe (3. 11. 2003). "İstanbul'a 49 kardeş" (jezik: turski). Radikal. 49 sister cities in 2003
  82. ^ "Official Barcelona Website: Sister Cities" (jezik: španski). Ajuntament de Barcelona 1995-2008. Arhivirano s originala, 6. 1. 2010. Pristupljeno 11. 11. 2008.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Sarajevo
Wikivoyage logo
Wikivoyage logo
Wikivoyage ima vodič za putovanje za: Sarajevo
Logo Wikicitata
Logo Wikicitata
Wikicitati imaju citate vezane za: Sarajevo
Logo Wikivijesti
Logo Wikivijesti
Wikivijesti sadrže vijesti vezane za: Sarajevo
Travnik, Banja Luka, Bihać Zenica, Doboj Tuzla, Bijeljina, Brčko
Bugojno, Livno Goražde, Višegrad
   Sarajevo    
Konjic, Mostar, Neum Trebinje Foča
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sarajevo&oldid=3670553"