Prijeđi na sadržaj

Grkljan

Izvor: Wikipedija
Prerez kroz grkljan konja
1.hioidna kost 2.epiglotis 3.vestibularni nabor 4.vokalni nabor 5.ventikularni mišić 6.ventrikl larinksa 7.vokalni mišić 8.Adamova jabučica 9.prstenovi hrskavice 10.infraglotička šupljina 11.prsten prve hrskavice bronhalne cijevi 12.bronhalna cijeva
Shematski prikaz mekog tkiva, u sredini su glasnice

Grkljan (lat. larynx) organ je dišnoga sustava koji je smješten u prednjem dijelu vrata. Cjevasta je oblika i počinje otvorom u donjem dijelu ždrijela (hipofarinksu), a nastavlja se u dušnik (trachea).

Duljina grkljana je prosječno 44 milimetra kod muškaraca, a 36 kod žena. Poprečni promjer mu je 43 mm kod muškaraca, 41 kod žena, anteroposteriorni promjer 36 mm kod muškaraca, 26 kod žena, te opseg 136 mm kod muškaraca, a 112 kod žena.[1]

Glavna je funkcija organa disanje, dok je evolucijom prilagođen fonaciji.

Građa

[uredi | uredi kôd]

Grkljan se sastoji od hrskavica (pet velikih i nekoliko sitnih) i mišića. Čitav je organ s unutarnje strane prekriven sluznicom. Velike hrskavice jesu: tiroidna hrskavica, krikoidna hrskavica, parne aritenoidne hrskavice i epiglotis (elastična hrskavica).

Opskrba krvlju i inervacija

[uredi | uredi kôd]

Arterijska krv dolazi u larinks iz gornje štitne arterije (gornja i srednja laringealna arterija) te iz donje štitne arterije (donja laringealna arterija). Nervus vagus motorno inervira grkljan putem svojih ogranaka: nervus laryngeus superior i nervus laryngeus inferior. Gornji laringealni živac osjetno inervira sluznicu grkljana.

Najčešće bolesti grkljana

[uredi | uredi kôd]

Različita stanja mogu zahvatiti grkljan. Kod većina stanja glavni simptomi uključuju promuklost, gubitak glasa, bol u grlu i teškoće disanja.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Anatomija: Grkljan. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. srpnja 2013. Pristupljeno 13. studenoga 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)