Prijeđi na sadržaj

Taht-e Sulejman

Koordinate: 36°36′14″N 47°14′06″E / 36.60389°N 47.23500°E / 36.60389; 47.23500
Izvor: Wikipedija
Taht-e Sulejman
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Iran
Godina uvrštenja2003. (27. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii, iv, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1077
Koordinate36°36′14″N 47°14′06″E / 36.60389°N 47.23500°E / 36.60389; 47.23500
Taht-e Sulejman na zemljovidu Irana
Taht-e Sulejman
Taht-e Sulejman
class=notpageimage|
Lokacija Taht-e Sulejmana u Iranu

Taht-e Sulejman (perzijski: تخت سلیمان za "Salomonovo prijestolje") je arheološki lokalitet u iranskoj pokrajini Zapadni Azarbajdžan, na pola puta između gradova Urmije i Hamadana, kod današnjeg mjesta Takaba, oko 400 km zapadno od Teherana.

Izvorno je izgrađen kao citadela za vrijeme vladavine Sasanida, koja uključuje ostatke zoroastrijskog vatrenog hrama, a dijelom je obnovljena za muslimanskih vladara Ilhanida. Njegovo izvorno semitsko ime je bilo Adur Višnasp i bio je posvećen arteštarima, ratničkoj klasi Sasanida. Sasanidski vladari prije nego što su mogli sjesti na prijestolje bili su obvezani posjetiti tri ova hrama koja su nazivana i „Velikim vatrama” ili „Kraljevskim vatrama”.[1]

Narodna predaja[2] kaže kako je kralj Salomon običavao zatočiti čudovišta u 100 metara duboku rasjedu poznatu kao Zendani Sulejman ("Salomonov zatvor"), a jedan drugi krater u samoj citadeli ispunjen je svježom vodom, te se također kaže kako ga je načinio Salomon.

Arheološka iskapanja su otkrila ahemenidske tragove iz 5. stoljeća pr. Kr., ali i kasnije iz razdoblja partskog naselja na citadeli. Tu je pronađen i novac iz vremena sasanidskih vladara, ali i bizanstkog cara Teodeozija II. (408. – 450.). Zbog svega navedenog 2003. godine upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Taht-e Sulejman
  1. ↑ Mohsen Zakeri, Sasanid soldiers in early Muslim society: The origins of Ayyaran and Futuwwa, Harrassowitz Verlag, str. 32. ISBN 3-447-03652-4.
  2. ↑ Zabilježena u jednom armenskom rukopisu iz 4. stoljeća koji spominje Isusa i Zaratuštru

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Iranu
Kulturna baština (24)
Armenski samostan sv. Tadeja i sv. Stjepana (2008.) • Bam s okolicom (2004.) • Behistunski natpisi (2006.) • Elamitski zigurat i drevni grad Čoga Zanbil (1979.) • Golestanska palača (2013.) • Gonbad-e Kabus (2012.) • Povijesni grad Jazd (2017.) • Kulturološki krajolik Majmanda (2015.) • Trg Nakš-e Džahan u Isfahanu (2012.) • Pasargad (2004.) • Perzepolis (1979.) • Perzijski kanati (2016.) • Perzijski vrtovi (2011.) • Grobnica šejha Safija (2010.) • Saborna džamija u Isfahanu (1979.) • Sultanija (2005.) • Suza (205.) • Šuštarski hidraulički sustav (2009.) • Tabriški bazar (2010.) • Taht-e Sulejman (2003.) • Transiranska željeznica (2021.) • Kulturni krajolik Uramanata (2021.)
Iranska zastava
Prirodna baština (2)
Dašt-e Lut (2016.) • Hirkanijske šume (2019.)
Nematerijalna
svjetska baština (10)
Glazba Bakšija iz Korasana (2010.) • Kališujanski rituali Mašhade ardehala u Kašanu (2012.) • Naqqāli, iransko dramsko pripovijedanje* (2011.) • Proslava iranske Nove godine Novruz1) (2009.) • Rituali Pahlevani i Zurhanei (2010.) • Iranski glazbeni reportoar tradicijski skladbi Radif (2009.) • Ritualna dramska umjetnost Ta‘zīye (2012.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Farsu (2010.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Kašanu (2010.) • Tradicionalne vještine izgradnje i jedrenja iranskim lendž brodovima u Perzijskom zaljevu* (2011.)

1) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Taht-e_Sulejman&oldid=6976670"