Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina

Demokratska; Bosna i Hercegovina; (1943–1945)Federalna Država; Bosna i Hercegovina; (1945–1946)Narodna Republika; Bosna i Hercegovina; (1946–1963)Socijalistička Republika; Bosna i Hercegovina; (1963–1992)
1943–1992.
Zastava	Grb
	Uzrečica: Bratstvo i jedinstvo
	Himna: Hej, Slaveni ;
	Položaj na karti
Status	Konstitutivna republika SFR Jugoslavije
Glavni i najveći grad	Sarajevo; 43°51′22.8″N 18°24′47.6″E / 43.856333°N 18.413222°E
Službeni jezik	srpskohrvatski ijekavskog izgovora
Pismo	Latinica; Ćirilica;
Etničke grupe	Muslimani (43.47%); Srbi (31.21%); Hrvati (17.38%); Jugoslaveni (5.54%); Ostali (2.38%);
Religija	Sekularna država; Državni ateizam (de facto)
Demonim	Bosanci; Hercegovci;
Državno uređenje	1943–1945:; Privremena vlada; 1945–1946:; parlamentarna federalna država; 1946–1948:; marksističko-lenjinistička jednopartijska parlamentarna narodna republika; 1948–1963:; titoistička jednopartijska parlamentarna narodna republika; 1963–1974:; titoistička jednopartijska parlamentarna socijalistička republika; 1974–1990:; titoistička jednopartijska parlamentarna socijalistička direktorijska republika; 1990–1992:; parlamentarna; direktorijska republika
Predsjednik Skupštine
• 1943–1946.	Vojislav Kecmanović (prvi)
• 1990–1992.	Momčilo Krajišnik (zadnji)
Predsjednik Izvršnog vijeća
• 1948–1953.	Đuro Pucar (prvi)
• 1990–1992.	Jure Pelivan (zadnji)
Predsjednik Predsjedništva
• 1974–1978.	Ratomir Dugonjić (prvi)
• 1990–1992.	Alija Izetbegović (zadnji)
Zakonodavstvo
• 1943–1945.	ZAVNOBiH
• 1945–1963.	Narodna skupština
• 1963–1992.	Skupština SR BiH
Historija
Osnivanje	25. novembar 1943.
Ukidanje	8. april 1992.
Površina
• Ukupno	51.197 km2
• Vode (%)	1.4%
Stanovništvo
• Ukupno (1991)	4.377.033
• Gustoća	85,5/km2
Valuta	jugoslavenski dinar (YUD)
Vremenska zona	UTC +1 (EET)
• Ljeti (DST)	UTC +2 (EEST)
Format datuma	D. M. GGGG. (NE)
Vozačka strana	desna
Pozivni broj	+38
Danas dio	Bosna i Hercegovina

Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, koja se obično nazivala Socijalistička Bosna ili jednostavno Bosna, bila je jedna od šest konstitutivnih saveznih socijalističkih republika koje su činile Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju. Bila je to prethodnica današnje Bosne i Hercegovine, koja je postojala između 1945. i 1992, pod nizom različitih formalnih naziva.

Unutar Jugoslavije, Bosna i Hercegovina bila je jedinstvena federalna država bez dominantne etničke grupe, kao što je bio slučaj u drugim konstitutivnim državama, koje su sve bile i nacionalne države južnoslavenskih naroda. Upravljano je pod strogim uslovima sankcionisanog konsocijacionalizma, lokalno poznatog kao "etnički ključ" ili "nacionalni ključ", na osnovu ravnoteže političke zastupljenosti 3 najveće etničke grupe (Muslimani, Srbi i Hrvati).

Sarajevo je služilo kao glavni grad i ostalo je nakon proglašenja nezavisnosti. Svi nivoi vlasti bili su u isključivoj kontroli Saveza komunista Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovačkog ogranka Saveza komunista Jugoslavije, sve do 20. decembra 1990. nakon prvih višestranačkih izbora, gdje vlast preuzimaju tkz. nacionalne stranke: Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH).

Granice SR Bosne i Hercegovine bile su gotovo identične onoj kondominijumu Bosne i Hercegovine u periodu austro-ugarske vladavine koja je trajala do 1918. Te godine Bosna je postala dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i podijeljena na nekoliko banovina (regionalnih administrativnih jedinica), odnosno dijelovi Vrbaske, Drinske, Zetske i Primorske (kasnije Hrvatske) banovine. Uspostavom Narodne Republike ocrtane su njene moderne granice.

Svoj najveći industrijski procvat Bosna i Hercegovina je doživjela baš u ovom periodu. Zbog toga su se na njenom grbu nalazili fabrički dimnjaci kao simbol moderne Bosne i Hercegovine temeljene na industrijskom razvoju.

Naziv

Naziv Demokratska Bosna i Hercegovina službeno je dobila na osnivačkoj skupštini Zemaljskog antifašističkog vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) noći 25. i 26. novembra 1943. u Mrkonjić Gradu. Nosila je to ime sve do Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a održanom od 26. do 28. aprila 1945. u oslobođenom Sarajevu gdje dobija ime Federalna Država Bosna i Hercegovina (ili samo Federalna Bosna i Hercegovina). Promjenom imena Demokratske Federativne Jugoslavije u Federativna Narodna Republika Jugoslavija 29. novembra 1945, kao i proglašenjem prvog Ustava FNRJ dva mjeseca kasnije u januaru, njene konstitutivne jedinice su također promijenile svoja imena. FD Bosna i Hercegovina je tako postala poznata kao Narodna Republika Bosna i Hercegovina.

Ovaj ustavni sistem (narodna demokratija) je trajao do novog jugoslavenskog ustava. Dana 7. aprila 1963. Jugoslavija je rekonstituisana kao Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a NR Bosna i Hercegovina, kao i ostale jugoslavenske republike, promijenila je ime u Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina

Nakon sticanja nezavisnosti, država je 8. aprila 1992. preimenovana u Republiku Bosnu i Hercegovinu. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 14. decembra 1995. država postaje federalna parlamentarna direktorijska republika danas poznata kao Bosna i Hercegovina.^[7]^[8]^[9]

Historija

Pozadina

Područje Bosne i Hercegovine je poslije završetka Prvog svjetskog rata, 29. oktobra 1918. osnivanjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba, postalo dio nove južnoslavenske države. Od 1918. do 1924 područje je teritorijalno određeno kao pokrajina Bosna i Hercegovina, jedna od 7 pokrajina Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Nakon ujedinjenja, umjesto Narodne vlade formirane u državi Slovenaca, Hrvata i Srba, osnovana je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine, koja je imala manji broj resora. Kasnije je, umjesto Zemaljske vlade, osnovana Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu, a njeno ukidanje je izvršeno u februaru 1923.^[10] Politički život u BiH u to vrijeme obilježili su dva glavna događaja: socijalni i ekonomski nemiri zbog agrarne reforme 1918-1919, manifestirani kroz masovnu kolonizaciju i oduzimanje imovine,^[11] te osnivanje nekoliko političkih stranaka koje su često mijenjale koalicije i saveze sa strankama u drugim jugoslavenskim područjima. Preovladavajući ideološki sukob jugoslavenske države bio je između hrvatskog regionalizma i srpskog centralizma, dok su etničke grupe iz Bosne i Hercegovine tome prilazile u zavisnosti od ukupne političke atmosfere. Iako je početna podjela zemlje na 33 oblasti izbrisala prisustvo tradicionalnih geografskih entiteta sa karte, napori bosanskohercegovačkih političara, kao što je Mehmed Spaho, osigurali su da se šest oblasti (Bihaćka, Mostarska, Sarajevska, Travnička, Tuzlanska i Vrbaska), koje su uklesane iz Bosne i Hercegovine, poklapaju sa šest sandžaka iz osmanskih vremena i u skladu s tradicionalnim granicama zemlje kao cjeline.

Uspostavljenje Kraljevine Jugoslavije 1929. donijelo je ponovno povlačenje granica u banovine koji su namjerno zaobilazile sve etničke i historijske linije. Nastavljaju se srpskohrvatske tenzije oko organizovanja jugoslavenske države, sa konceptom odvojene bosanske upravne teritorijalne jedinice koja je dobila malo ili nimalo pažnje. Sporazumom Cvetković-Maček iz 1939. kojim je stvorena Hrvatska banovina, praktički je podijelila Bosnu i Hercegovinu između Srbije i Hrvatske. Međutim, vanjske političke okolnosti prisilile su jugoslavenske političare da skrenu pažnju na rastuću prijetnju koju je predstavljala Nacistička Njemačka pod vođstvom Adolfa Hitlera. Međutim, taj period bio je obilježen početkom Drugog Svjetskog Rata već 1939. u Evropi, dok će Jugoslavija postati meta tek poslije 25. marta 1941, kada je pristupila trojnom paktu, ali ubrzo i izašla iz njega kada je izvršen državni udar. To je razbjesnilo Hitlera koji je obećao potpuno uništenje jugoslavenske države, koja je napadnuta 6. aprila 1941, čime počinje Aprilski rat.

Narodnooslobodilačka borba i nastanak

Ubrzo nakon što su nacističke snage osvojile Jugoslaviju, čitava Bosna i Hercegovina je stavljena pod kontrolu profašističke Nezavisne Države Hrvatske. Tokom rata, vlasti NDH su sistematski protjerivale i ubijala jevrejsko i srpsko stanovništvo. To je ponukalo mnoge Srbe da se pridruže četničkom pokretu, koji je osim početne borbe protiv okupatora, počeo da vrši zločine nad Bošnjacima, većinom u istočnoj Bosni.

Početkom 1941. Jugoslavenski komunisti su, sa Josipom Brozom Titom na čelu, organizovali multietnični pokret otpora nazvani partizani. Glavni štab Narodnoosolobodilačkih partizanskih odreda Bosne i Hercegovine na području Bosne i Hercegovine, formiran je 13. jula 1941. na sjednici Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Bio je potčinjen Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije (NOVJ). Osim borbe protiv nacističkih snaga, partizani su bili protivnici četnicima.

Od 1943. i Saveznici počinju podržavati partizane, a četnici od tada gube svaku vanjsku podršku. Nakon toga, partizani ostvaruju nekoliko vojnih uspjeha, i na kraju bivaju najuspješnija protivgerilska grupa koja će do kraja rata osloboditi čitavu Jugoslaviju.

Dana 25. novembra 1943. ZAVNOBiH je u Mrkonjić Gradu uspostavio Demokratsku Bosnu i Hercegovinu kao republiku unutar Demokratske Federativne Jugoslavije, sa historijskim granicama, koje su datirale još iz osmanskog doba, te se taj datum obilježava i dan danas kao Dan državnosti. U Jajcu, četiri dana kasnije, održano Drugo zasedanje AVNOJ-a, na kome su udareni temelji nove jugoslavenske države i taj datum se u SFRJ obilježavao kao Dan Republike. Još je važan datum i 27. juli Dan ustanka naroda BiH kada je 1941, oružanom akcijom u Drvaru, počeo ustanak protiv okupatora.

Bosna i Hercegovina u drugoj Jugoslaviji

Nakon ulaska partizanskih trupa u Sarajevo 26. aprila 1945. sazvano je i treće zasjedanje ZAVNOBiH-a koje je bilo posljednje ratno i uopšte posljednje zasjedanje ovog tijela. Državna struktura Federalne Bosne i Hercegovine zaokružena je na tom zasjedanju. Tada je, najprije, odobren rad Prezidijuma ZAVNOBiH-a između dva zasjedanja, a zatim se ZAVNOBiH konstituisao u Privremenu Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine. Tada je, također, imenovana Narodna Vlada FD Bosne i Hercegovine.

Po AVNOJ-skim dogovorima i jugoslavenskim ustavima definisana je kao srpska, hrvatska i muslimanska (bošnjačka) zajednička teritorija. Nedjeljiva po principima historijskih činjenica postojanja bosanske teritorije definisana je kao jedna od 6 sastavnih federalnih jedinica socijalističke Jugoslavije pod nazivom Narodna Republika Bosna i Hercegovina, a kasnije Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina. Priznata je kao najrazličitija republika u okviru bivše Jugoslavije. Imala je svoju posebnost, jer je u svom sastavu imala tri glavna južnoslavenska naroda i ostale svoje građane. Josip Broz Tito je često naglašavao da je BiH nedjeljiva, te je jednom izjavio:^[12]

“

Pošto je Bosna bila kamen spoticanja između Srba i Hrvata, rekoh: “Nećete ni jedni ni drugi, nego će Bosna bit Bosna”. Pa neka bude republika bosanska. To smo mi riješili još od početka, kada smo počeli da vodimo narodnooslobodilački rat. Imali smo tu namjeru da napravimo. Tu za podjele neke apsolutno nije imalo smisla.

Mi smo išli postepeno, napravili smo federaciju. Kad može Hrvatska, neka bude Hrvatska, Srbija - Srbija, Crna Gora - Crna Gora, Makedonija - Makedonija, Slovenija - Slovenija…pa neka i Bosna bude Bosna, bez obzira što to nije jedna nacija tamo.

Dakle, Bosna je, po našem shvatanju, zapravo prva bila oblik jedne socijalističke tvorevine, koja nije upućivala na nacionalnu osnovu.''

”

Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina je jedinstven dio historije Bosne i Hercegovine. Jugoslavenski komunistički slogan "bratstvo i jedinstvo" uistinu je ujedinio multietničku Bosnu i Hercegovinu i u njoj stvorio jedinstven sistem kulturne, socijalne, etničke i vjerske tolerancije. Zbog svog središnjeg geografskog položaja u sklopu Jugoslavenske federacije, poslijeratna Bosna i Hercegovina je označena kao osnova za razvijanje vojne odbrane.^[13] To je značilo veliku koncentraciju Jugoslavenske narodne armije i razvoj namjenske industrije. Nekoliko godina nakon završetka Drugog Svjetskog Rata kreće se sa obnovom i izgradnjom razorene zemlje, grade se nove željezničke pruge, ceste, tvornice i hidroelektrane. Dolazi do ubrzanog razvoja industrije, posebno, metalurške, namjenske, mašinske, prehrambene, tekstilne, proizvodnje lijekova, izgradnje elektro-energetskog sistema, hidrocentrala, novih gradova i tvornica, škola i visokoškolskih ustanova, bolnica, domova zdravlja, uspostava sistema zdravstvene i socijalne zaštite za cjelokupno stanovništvo. Čitav taj ubrzani privredni i prometni razvoj znači širenje postojećih gradova, te nastanak novih, kao i porast broja stanovnika u urbanim sredinama, te velike seobe iz ruralnih sredina. Važnost SR Bosne i Hercegovine u SFRJ i svijetu potvrđena je i izborom Sarajeva za domaćina Zimskih olimpijskih igara 1984.

Politika

Iako se smatrala političkim zaostalom u SFRJ, tokom većeg dijela 50-ih i 60-ih godina, 70-te su doživjele uspon jake bosanske političke elite. Dok su radili u komunističkom sistemu, političari poput Džemala Bijedića, Branka Mikulića i Hamdije Pozderca jačali su i štitili suverenitet Bosne i Hercegovine. Njihovi napori su se pokazali ključnim tokom turbulentnog perioda nakon Titove smrti 1980, a danas se smatraju jednim od ranih koraka ka bosanskohercegovačkoj nezavisnosti. Međutim, republika je jedva izbjegla sve više nacionalističku klimu tog vremena, neozlijeđena.^[14]

Nakon Titove smrti, rastuće nacionalističke ideje, prvenstveno zapažene u Srpskoj akademiji nauke i umjetnosti (SANU), izvršile su pritisak na BiH da se pozabavi optužbama o rastućem nacionalizmu u sopstvenom društvu. Jedan od najkontroverznijih događaja, koji je bosanskohercegovačko političko rukovodstvo pogodilo, bio je Sarajevski proces 1983. u kojem je, pod značajnim pritiskom političkog vrha Srbije, bosanskohercegovačka politička elita iskoristila svoj uticaj kako bi osigurala osuđujuće presude za nekoliko muslimana nacionalista, kao vrstu političke žrtve za sticanje političkih poena u borbi protiv srpskih nacionalista.

Sarajevski proces se fokusirao na osudu Alije Izetbegovića za pisanje "Islamske deklaracije", književnog djela koje se u jugoslavenskom socijalističkom režimu smatralo radikalnim pristupom socijalističkim idealima Jugoslavije, koji su bili zasnovani na suzbijanju nacionalizma i kršenju te doktrine, te je bilo kažnjivo po zakonu. Ovakva suđenja u komunističkom režimu bila su prilično uobičajena i tipična praksa suzbijanja prava na slobodu govora. Bosanskohercegovački političari su ovu praksu iskoristili da reafirmišu svoje političko protivljenje srpskim nacionalističkim tendencijama, a posebno politici Slobodana Miloševića koji je pokušavao da poništi Ustav iz 1974. koji je, između ostalog, republike definisao kao države i samoupravne zajednice,^[15] a Bošnjaci su dobili status konstitutivnog naroda unutar republike, pod nazivom Muslimani.^[16]^[17]

Proces je također imao negativne rezultate, jer je srpski lobi insistirao na tome da je BiH "mračna nacija" u kojoj će biti procesuirani svi oni koji se protive vladi, gdje će muslimanski komunisti procesuirati muslimanske vjernike. Takva propaganda privukla je mnoge muslimane na njihov način razmišljanja. Drugi su Sarajevski proces tumačili kao način uklanjanja političkih amatera koji bi mogli poremetiti proces bosanskohercegovačke nezavisnosti.

Raspad Jugoslavije i nezavisnost

Padom komunizma i početkom raspada Jugoslavije, stara komunistička doktrina tolerancije počela je gubiti snagu, stvarajući priliku nacionalističkim elementima u društvu da šire svoj uticaj. U novembru 1990. na prvim višestranačkim izborima pobijedile su tri najveće nacionalne stranke: Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), koje su kasnije formirale koaliciju. Stranke su dijelile vlast po etničkoj liniji, tako da je predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bio Bošnjak (Alija Izetbegović), predsjednik skupštine Srbin (Momčilo Krajišnik), a predsjednik izvršnog vijeća (vlade) Hrvat (Jure Pelivan).

U oktobru 1991, Bosna i Hercegovina započinje put ka nezavisnosti, da bi potom uslijedio i referendum o nezavisnost 29. februara i 1. marta 1992. Nakon proglašenja nezavisnosti 3. marta i međunarodnog priznanja BiH, u aprilu 1992. izbio je rat u Bosni i Hercegovini.

Dana 8. aprila 1992, na sjednici Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, donesena je odluka o promjeni naziva Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina u novo ime - Republika Bosna i Hercegovina, gdje država službeno prestaje biti socijalistička republika.^[18]

Geografija

Položaj

Smještena je na jugoistoku Evrope, u zapadnom dijelu Balkanskog poluostrva, između 42. i 46. stepena sjeverne geografske širine i 15. i 20. stepena istočne geografske dužine. Površina joj je 51.129 km².^[19] Dužina granice sa susjednim republika iznosi 1.538 km, a od toga je suhozemna granica duga 774 km, riječna 751 km, a morska 13 km. Graniči s SR Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu (932 km), SR Srbijom na istoku (357 km) i SR Crnom Gorom na jugoistoku (248 km).^[19] Na krajnjem jugu, na teritoriji općine Neum, izlazi na Jadransko more u dužini 20-ak km.^[20] Granice su uglavnom prirodnog porijekla i većinom je čine rijeke Drina, Sava i Una, te planine, kao Dinara na jugozapadu.

Najviši je vrh Maglić (2.386 m), u jugoistočnom dijelu, na granici s SR Crnom Gorom. Najduža rijeka koja protječe jest Sava, a od jezera je najveće Buško, vještačka hidroakumulacija površine 56,7 km².

Geografske cjeline

Bosna i Hercegovina sastoji se od dvije geografske i historijske cjeline: većeg bosanskog dijela na sjeveru (otprilike 40.000 km²) i manjeg hercegovačkog na jugu. Bosna je mahom planinska zemlja, a isto se odnosi i na Hercegovinu, s tom razlikom da je riječ o različitim tipovima tla.

Na sjeveru se planinsko područje spušta u brežuljkasto područje Posavine, odnosne dalje pretvara u Panonsku niziju. Dinarski dijelovi Bosne prostiru se od zapada ka istoku. Hercegovinu čine planinska (visoka) i jadranska (niska) Hercegovina, koja užim pojasom između Neuma i poluostrva Klek izbija i na Jadransko more. Važna su i polja, odnosno zaravni, koje se pružaju duž najvećih rijeka (Una, Vrbas, Bosna, Drina), od juga ka sjeveru, odnosno, u slučaju Neretve, od sjevera ka jugu, a poseban oblik u krajoliku čine prostrana kraška polja na jugozapadu, jugu i jugoistoku (Livanjsko, Duvanjsko, Popovo i druga).

Plodna zemlja čini 13,6% površine, a samo 2,96% zemlje upotrebljava se za poljoprivredu, dok je 83,44% zemlje poljoprivredno gotovo neiskorišteno. U prirodne resurse ubrajaju se ugalj, željezo, boksit, mangan, bakar, hrom, cink, te drvo i znatne vodene mase.

Rijetki zemljotresi i poplave čine jedinu ozbiljnu prirodnu opasnost u Bosni i Hercegovini. U najvažnije ekološke probleme spadaju zagađenost zraka iz industrijskih postrojenja, opća zagađenost prostora zbog nedostatka opće kulture i ekološke svijesti i intenzivno krčenje šume.

Gotovo je 50% teritorije Bosne i Hercegovine pod šumama. Najveća šumska područja u centralnom su, istočnom i zapadnom dijelu Bosne.

Klima je umjereno kontinentalna s toplim ljetima i hladnim zimama. Područja s velikom nadmorskom visinom imaju kratka hladna ljeta i duge, ponekad žestoke zime. U primorju i na jugu zemlje zime su blage i kišovite.

Rijeke i jezera

Bosna i Hercegovina obiluje rijekama i jezerima. Sve rijeke pripadaju crnomorskom i jadranskom slivu. Najduža je Sava, koja formira znatan dio granice s SR Hrvatskom. Najduža rijeka koja izvire, odnosno nastaje u Bosni i Hercegovini jest Drina, koja je, poput Save, velikim dijelom toka pogranična rijeka, jer formira veći dio granice sa SR Srbijom. Od dužih rijeka tu su još Bosna (s najvećim unutardržavnim slivom), Vrbas, Una, Sana, Ukrina i Spreča, koje teku prema sjeveru i pripadaju crnomorskom slivu, dok je na jugu najveća rijeka Neretva, koja je i jedina rijeka koja se ulijeva u Jadransko more.

S površinom 55,8 km² najveće je jezero Buško, koje je na granici općina Livno i Duvno, na nadmorskoj visini 716 m. Akumulacija jezera iznosi 782 miliona m³ i po tome je jedno od najvećih jezera u Evropi. Veća jezera još su Modračko, Ramsko, Bilećko, Jablaničko, Veliko Plivsko, Blidinje. Mnogo je planinskih jezera, uglavnom ledničkog porijekla, a koja posjeduju znatan turistički potencijal, a poznatija su Prokoško (na Vranici), Orlovačko, Štirinsko, Bijelo i Kladopoljsko jezero (na Zelengori), Šatorsko na istoimenoj planini itd.

Nacionalni parkovi

Prašuma Perućica u okviru Nacionalnog parka Sutjeska.

Za vrijeme postojanja republike, osnovana su dva nacionalna parka:

Nacionalni park Sutjeska (173 km²), osnovan 1965.
Nacionalni park Kozara (34 km²), osnovan 1967.

Nacionalni park Sutjeska

Narodna skupština Bosne i Hercegovine 1952. je donijela zakon o proglašenju područja Sutjeske nacionalnim parkom. Iste godine Vlada NR Bosne i Hercegovine donijela odluku o izdvajanju Perućice (1.234 ha) iz redovnog šumarskog gospodarenja, kao šumarski objekat potreban naučnim istraživanjima i nastavi. Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine 1954. područje Perućice uvećano je za 200 ha (1.434 ha) i stavljeno pod zaštitu države kao prirodni rezervat. Razvoj NPS-a u prošlosti uglavnom je bio baziran na historijskim događajima iz Drugog svjetskog rata. U spomen bitke na Sutjesci, poznate kao Peta neprijateljska ofanziva, u periodu od 1958. do 1975. izgrađen je Memorijalni kompleks Tjentište, sa spomen-kosturnicom u kojoj su sahranjeni posmrtni ostaci 3.301-og borca sa Sutjeske, spomenikom, rad Miodraga Živkovića i spomen kućom bitke na Sutjesci.

Nacionalni park Kozara

Dana 6. aprila 1967. Kozara je postala nacionalni park, sa ciljem zaštite kulturno-historijskih i prirodnih vrijednosti planine Kozare.^[21] Kozara je niska, ostrvska planina, smještena između Panonske nizije na sjeveru i Dinarida na jugu, te omeđena rijekama Savom, Unom, Vrbasom i Sanom.

Poslije Drugog svjetskog rata planina Kozara postala je čuvena po borbama (Bitka na Kozari) naroda ovog kraja za slobodu. Kao pjesničko svjedočanstvo stradanja naroda kozaračkog kraja nastala je čuvena pjesma Stojanka majka Knežopoljka koju je napisao Skender Kulenović 1942. Na Mrakovici, centralnom dijelu nacionalnog parka, uređen je Memorijalni kompleks Kozara, kojeg čine: Spomenik Revoluciji, memorijalni zid i muzej.^[22]

Administrativna podjela

U februaru 1942. Vrhovni štab Narodnooslobilačke vojske Jugoslavije donio je neke od prvih propisa o formiranju, organizaciji i radu narodnooslobodilačkih odbora na slobodnoj teritoriji poznatih kao Fočanski propisi, koji su definisali mjesne narodnooslobodilačke odbore kao privremene organe narodne vlasti koje bira biračko tijelo slobodno i neposredno.^[23] Prvi odbori formirani su u Bosanskoj Krajini i Podrinju, čiji je broj porastao na 911 sela, 131 općinu, 19 kotara i jednu oblast (Hercegovina) 1942.^[23] Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu 1944. regulisani su izbori mjesnih narodnooslobodilačkih odbora, definišući ih kao "temelj narodne vlasti u Federalnoj Bosni i Hercegovini".^[23]

U neposrednom periodu nakon Drugog svjetskog rata administrativne jedinice u Bosni i Hercegovini bili su: općine, urbana naselja, gradske regije, gradovi, kotari i okruzi.^[23]

Godine 1946. SR Bosna i Hercegovina bila je podijeljena na 7 okruga, 1 gradski okrug, 78 kotara, 9 gradskih kotara, kao i na 1293 mjesna narodna odbora (iako je njihov broj smanjen od 1947. do 1948).^[23] Između 1949. i 1950. SR BiH bila je podijeljena na 4 okruga (Tuzlanska, Sarajevska, Mostarska i Banjalučka), 67 kotara, 14 gradova (koji nisu bili u sastavu kotara), 26 općina (koji su bili u sastavu kotara) i 880 mjesna narodna odbora. Godine 1951. ukinuta je prva kategorija oblasti.^[23]

Kotari

Između 1953. i 1955. (kada je uveden novi zakon o općinama i kotarima) 880 mjesnih narodnih odbora transformisano je u 363 općine, dok je broj kotara smanjen na 15: Banja Luka, Bihać, Brčko, Derventa, Doboj, Goražde, Jajce, Livno, Mostar, Prijedor, Sarajevo, Trebinje, Tuzla, Zenica i Zvornik.^[24]

Kotar ⁽¹⁹⁵³⁾	Površina (km²)	Kotar ⁽¹⁹⁵³⁾	Površina (km²)	Kotar ⁽¹⁹⁵³⁾	Površina (km²)
Banja Luka	3.956	Goražde	3.462	Sarajevo	4.915
Bihać	3.992	Jajce	2.684	Trebinje	2.849
Brčko	2.399	Livno	4.459	Tuzla	3.025
Derventa	1.616	Mostar	6.492	Zenica	2.735
Doboj	2.732	Prijedor	3.492	Zvornik	2.298

Godine 1957. ukinuta su 3 kotara (Derventa, Trebinje i Zvornik) i pripojena susjednim kotarima.^[23]

Treći po redu popis stanovništva u SR BiH, objavljen 30. marta 1961, donio je značajne promjene. Ukinuta je podjela na kotare i uvedena podjela na okruge. Umjesto dotadašnjih 66 kotara, ustanovljeno je 12 okruga koji su bili podijeljeni na 122 općine. Ova podjela, uz neke manje promjene, potrajala je sve do danas, s mnogim općinama koje još uvijek imaju granice povučene 1961. Na kraju su okruzi potpuno ukinuti 1964.

Općine

Tokom godina, početni broj od 363 općine smanjen je na 134 (1959), zatim na 122 (1961), a kasnije na 107 (1966).^[23] Broj općina je povećan na 109 uoči Zimskih olimpijskih igara 1984. u Gradu Sarajevu kada su se formirale dvije nove općine Novi Grad i Stari Grad, pa je na popisima iz 1981. i 1991, SR Bosna i Hercegovina imala 109 općina, i to:^[23]

Grad Sarajevo (10 općina): Vogošća, Ilijaš, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Stari Grad, Trnovo, Hadžići i Centar.
Ostale općine: Banovići, Banja Luka, Bijeljina, Bileća, Bihać, Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Bosanska Krupa, Bosanski Brod, Bosanski Novi, Bosanski Petrovac, Bosanski Šamac, Bosansko Grahovo, Bratunac, Breza, Brčko, Bugojno, Busovača, Cazin, Čajniče, Čapljina, Čelinac, Čitluk, Derventa, Doboj, Donji Vakuf, Duvno, Fojnica, Foča, Gacko, Glamoč, Goražde, Gornji Vakuf, Gradačac, Gračanica, Grude, Han-Pijesak, Jablanica, Jajce, Kakanj, Kalesija, Kalinovik, Kiseljak, Kladanj, Ključ, Konjic, Kotor-Varoš, Kreševo, Kupres, Laktaši, Livno, Lištica, Lopare, Lukavac, Ljubinje, Ljubuški, Maglaj, Modriča, Mostar, Mrkonjić Grad, Nevesinje, Neum, Olovo, Orašje, Odžak, Posušje, Prijedor, Prnjavor, Prozor, Pucarevo, Rogatica, Rudo, Sanski Most, Skender Vakuf, Sokolac, Srbac, Srebrenik, Srebrenica, Stolac, Šekovići, Šipovo, Teslić, Tešanj, Titov Drvar, Travnik, Trebinje, Tuzla, Ugljevik, Vareš, Velika Kladuša, Visoko, Vitez, Višegrad, Vlasenica, Zavidovići, Zenica, Zvornik, Žepče i Živinice.

Bivša imena općina

Nazivi određenih općina u vrijeme SR Bosne i Hercegovine bili su:

Bosanski Brod - danas Brod,
Bosanska Dubica - danas Kozarska Dubica,
Bosanska Gradiška - danas Gradiška,
Bosanski Novi - danas Novi Grad,
Bosanski Šamac - danas Šamac,
Dobratići - danas Dobretići,
Duvno - danas Tomislavgrad,
Gornji Vakuf - danas Gornji Vakuf-Uskoplje,
Lištica - danas Široki Brijeg,
Prozor - danas Prozor-Rama,
Pucarevo - danas Novi Travnik (od 1980; po Đuri Pucaru),
Skender Vakuf - danas Kneževo,
Titov Drvar - danas Drvar (od 1981; po Josipu Brozu Titu).

Politika

Funkciju šefa države SR Bosne i Hercegovine obavljao je predsjednik ZAVNOBiH-a (od 1943. do 1945), odnosno predsjednik Prezidijuma Narodne skupštine BiH (od 1945. do 1953). Nakon ukidanja ove funkcije, od 1953. do 1974. funkciju šefa države je obavljao predsjednik skupštine. Funkcija predsjednika, odnosno predsjednika Predsjedništva SR Bosne i Hercegovine uvedena je Ustavom 1974.^[25]

Zakonodavstvo

ZAVNOBiH

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) bilo je najviši politički - predstavnički i zakonodavni organ Demokratske Bosne i Hercegovine u periodu od 25. novembar 1943. do 26. aprila 1945. Prvobitno se sastojao od 173 vijećnika. ZAVNOBiH je održao tri zasjedanja, a na trećem zasjedanje prerastao u Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine.

Prvi predsjednik bio je dr. Vojislav Kecmanović, prvi potpredsjednik Avdo Humo, drugi potpredsjednik Aleksandar Preka, treći potpredsjednik Đuro Pucar - Stari i sekretar Hasan Brkić. Predsjednik, potpredsjednici i sekretar su činili uže rukovodstvo Prezidijuma, odnosno Predsjedništvo Prezidijuma i ujedno Predsjedništvo ZAVNOBiH-a.

Narodna skupština

Narodna skupština Narodne Republike Bosne i Hercegovine bila je najviše zakonodavno tijelo Federalne Države Bosne i Hercegovine (kasnije Narodne Republike Bosne i Hercegovine) ustanovljeno na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a u oslobođenom Sarajevu. Sastojala se od dva doma (vijeća): Republičko vijeće sa 114 poslanika i Vijeće proizvođača sa 82 poslanika. Narodna skupština Bosne i Hercegovine naslijedila je ZAVNOBiH na trećem zasjedanju održanom od 26. do 28. aprila 1945. Treće zasijedanje ZAVNOBiH-a bilo je ujedno i prva sjednica Narodne skupštine BiH gdje je, između ostalog, uspostavljena državna i predstavnička vlast u Bosni i Hercegovini.

Skupština SR BiH

Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bila je najviše zakonodavno tijelo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine ustanovljeno Ustavom SR BiH. Dana 10. aprila 1963. usvojen je Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine gdje je Narodna Republika Bosna i Hercegovina preimenovana u Socijalističku Republiku Bosnu i Hercegovinu čime službeno Narodnu skupštinu BiH naslijeđuje Skupština SR BiH. Skupština SR Bosne i Hercegovine je kroz svoju historiju imala tri različita sistema domova: petodomni, trodomni i dvodomni sistem.

Ustavom iz 1963. uvedena je Skupština SR Bosne i Hercegovine s pet domova (vijeća), a to su bili: Republičko vijeće kao vijeće delegata građana u općinama sa 120 poslanika, Privredno vijeće, Prosvjetno-kulturno vijeće, Socijalno-zdravstveno vijeće i Organizacijsko-političko vijeće, kao vijeće delegata radnih ljudi u radnim zajednicama sa po 70 poslanika. Kasnijim amandmanima Organizacijsko-političko vijeće preimenovano je u Društveno-političko vijeće.

Prema Ustavu iz 1974, nova struktura Skupštine SR BiH činila je tri doma (vijeća): Vijeće udruženog rada sa 160 delegata, Društveno-političko vijeće i Vijeće općina sa po 80 delegata.

Amandmana LIX - LXXX na Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine donesenih u julu 1990. Skupština SR BiH ponovno je reorganizirana, ovaj put u dva doma (vijeća): Vijeće građana sa 130 predstavnika i Vijeće općina sa 110 predstavnika, po jedan za svaku općinu i grad u državi.

Spisak predsjednika skupština

#	Ime i prezime	Mandat		Stranka
Predsjednik ZAVNOBiH-a
1.	Vojislav Kecmanović (1881–1961)	25. novembar 1943.	26. april 1945.	KP BiH (KPJ)
Predsjednik Prezidijuma Narodne skupštine BiH
(1.)	Vojislav Kecmanović (1881–1961)	26. april 1945.	1946.	KP BiH (KPJ)
2.	Đuro Pucar (1899–1979)	1946.	1948.	KP BiH (KPJ)
3.	Vlado Šegrt (1907–1991)	1948.	1953.	SK BiH (SKJ)
Predsjednik Narodne skupštine NR BiH
4.	Đuro Pucar (1899–1979)	decembar 1953.	juni 1963.	SK BiH (SKJ)
Predsjednik Skupštine SR BiH
5.	Ratomir Dugonjić (1916–1987)	juni 1963.	1967.	SK BiH (SKJ)
6.	Džemal Bijedić (1917–1977)	1967.	30. juli 1971.
7.	Hamdija Pozderac (1924–1988)	30. juli 1971.	1978.
8.	Niko Mihaljević	1978.	1981.
9.	Vaso Gačić	1981.	1983.
10.	Ivica Blažević	1983.	1984.
11.	Salko Oruč	1984.	1987.
12.	Savo Čečur	1987.	1989.
13.	Zlatan Karavdić	1989.	20. decembar 1990.
14.	Momčilo Krajišnik (1945–2020)	20 decembar 1990.	14. septembar 1992.	SDS

Predsjedništvo

Predsjedništvo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bio je naziv za kolektivnog šefa države u SR Bosni i Hercegovini od 1974. do 1992.

Iako je Bosna i Hercegovina postala Republika, još 1943, kao i ostale republike SFR Jugoslavije nije imala funkciju predsjednika Republike već je funkciju šefa države obavljao najprije predsjednik skupštine. Ustavom SR Bosne i Hercegovine iz 1974. formirano je Predsjedništvo SR Bosne i Hercegovine, po uzoru na Predsjedništvo SFRJ, formirano juna 1971.

Pod ovim nazivom postojalo je do 8. aprila 1992. kada je u skladu sa odlukom o preimenovanju Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u Republiku Bosnu i Hercegovinu, preimenovano u Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine.^[26] Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, 13. oktobra 1996. formirano je današnje tročlano Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.^[27]

Predsjedništvo SR Bosne i Hercegovine imalo je 9 članova (do 1990): 8 koje je birala Skupština i jednog po položaju (do 1989). Mandat članova Predsjedništva bilo je četiri godine, a mandat predsjednika prvobitno četiri, a od 1982. po jednu godinu. U periodu od 1974. do 1992. na čelu Predsjedništva nalazilo se devet predsjednika.

Spisak predsjednika Predsjedništva

#	Ime i prezime	Mandat		Stranka
Predsjednik Predsjedništva SR Bosne i Hercegovine
1.	Ratomir Dugonjić (1916–1987)	maj 1974.	april 1978.	SK BiH (SKJ)
2.	Raif Dizdarević (rođ. 1926)	april 1978.	april 1982.
3.	Branko Mikulić (1928–1994)	april 1982.	26. april 1984.
4.	Milanko Renovica (1928-2013)	26. april 1984.	26. april 1985.
5.	Munir Mesihović (1928-2016)	26. april 1985.	april 1987.
6.	Mato Andrić (1928-2015)	april 1987.	april 1988.
7.	Nikola Filipović (1926-2001)	april 1988.	april 1989.
8.	Obrad Piljak (1933-2013)	april 1989.	decembar 1990.
9.	Alija Izetbegović (1925-2003)	decembar 1990.	8. april 1992.	SDA

Izvršno vijeće

Izvršno vijeće Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bio je naziv za izvršnu vlast u SR Bosni i Hercegovini od 1953. do 1990. Izvršno vijeće je, prema Ustavu SRBiH, predstavljalo izvršni organ Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i sačinjavali su ju: predsjednik, članovi koje bira skupština i republički sekretari (ministri).

Zvanični nazivi tokom postojanja SR Bosne i Hercegovine, od 1943. do 1992, bili su:^[28]

Narodna vlada Federalne Države Bosne i Hercegovine - od 1945. do 1946.
Vlada Narodne Republike Bosne i Hercegovine - do 1946. do 1953.
Izvršno vijeće Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine - od 1953. do 1963.
Izvršno vijeće Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine - od 1963. do 1990.
Vlada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine - do 1990. do 1992.

Također, u zvaničnoj upotrebi koristio se i naziv Republičko izvršno vijeće, da bi se razlikovalo od Saveznog izvršnog vijeća. Često su se koristile i skraćene varijante imena: Izvršno vijeće SRBiH ili Izvršno vijeće BiH.

Spisak predsjednika vlada

#	Ime i prezime	Mandat		Stranka
Ministar za Bosnu i Hercegovinu u Privremenoj vladi DFJ
1.	Rodoljub Čolaković (1900–1983)	7. mart 1945.	26. april 1945.	KP BiH (KPJ)
Predsjednik Narodne vlade Bosne i Hercegovine
(1.)	Rodoljub Čolaković (1900–1983)	26. april 1945.	14. februar 1946.	KP BiH (KPJ)
Predsjednik vlade NR BiH
2.	Rodoljub Čolaković (1900–1983)	22. novembar 1946.	septembar 1948.	KP BiH (KPJ)
3.	Đuro Pucar (1899–1979)	septembar 1948.	mart 1953.	KP BiH (KPJ)
Predsjednik Izvršnog vijeća NR BiH
(3.)	Đuro Pucar (1899–1979)	mart 1953.	decembar 1953.	SK BiH (SKJ)
4.	Avdo Humo (1914–1983)	decembar 1953.	1956.
5.	Osman Karabegović (1914–1983)	1956.	1963.
Predsjednik Izvršnog vijeća SR BiH
6.	Hasan Brkić (1913–1965)	1963.	1965.	SK BiH (SKJ)
7.	Rudi Kolak	1965.	1967.
8.	Branko Mikulić (1928–1994)	1967.	1969.
9.	Dragutin Kosovac (1924–2012)	1969.	april 1974.
10.	Milanko Renovica (1928-2013)	april 1974.	28. april 1982.
11.	Seid Maglajlija	28. april 1982.	28. april 1984.
12.	Gojko Ubiparip	28. april 1984.	april 1986.
13.	Josip Lovrenović	april 1986.	april 1988.
14.	Marko Ćeranić	april 1988.	20. decembar 1990.
Predsjednik Vlade SR BiH
15.	Jure Pelivan (1928–2014)	20. decembar 1990.	8. april 1992.	HDZ BiH

Demografija

Tokom svog postojanja, SR Bosna i Hercegovina imala je šest popisa stanovništva.

Popis iz 1948.

Na prvom popisu stanovništva nakon Drugog svjetskog rata, izvršenom 15. marta 1948 na površini od 51.200 km², živjelo je 2.564.308 stanovnika. Popis je vršen u svim republikama FNRJ, a osnovne popisne jedinice bile su kotari i gradovi. Etničku većinu činili su Srbi sa 1.136.116 (44.29%) stanovnika, 788.403 (30.73%) bili su neopredjeljeni, 614.123 (23.94%) Hrvati i 26.635 (1.04%) ostali. Nije postojala mogućnost izjašnjavanja kao Musliman (Bošnjak), pa se većina izjašnjavala kao neopredjeljeni.

Popis iz 1953.

Drugi po redu popis stanovništva bio je objavljen 31. marta 1953. Administrativna organizacija u Bosni i Hercegovini bila je gotovo identična onoj iz 1948, s tim da je kotar Odžak ukinut i pridružen kotaru Modriča. Na ovom popisu, kao i na popisu 1948, nije postojala mogućnost izjašnjavanja kao Musliman, ali je dodana opcija Jugoslaveni - neopredjeljeni.

Na površini od 51.221 km² 1953. u BiH živjelo je 2.847.459 stanovnika, od toga: 1.264.372 (44.40%) bili su Srbi, 891.800 (31.32%) Jugoslaveni - neopredjeljeni, 654.229 (22.97%) Hrvati i 39.398 (1.34%) ostali.

Popis iz 1961.

Treći popis stanovništva bio je objavljen 30. marta 1961. Učinjen osam godina nakon prijašnjeg, ovaj popis je donio značajne promjene. Ukinuta je podjela na kotare, i uvedena podijela na okruge. Umjesto dotadašnjih 66 kotara, ustanovljeno je 12 okruga koji su bili podijeljeni na 122 općine. Druga značajna promjena je ta, da je uvedena kategorija Muslimana kao etničke pripadnosti, iako se dio današnjih Bošnjaka još uvijek izjašnjavao kao neopredijeljeni Jugoslaveni. Na površini od 51.197 km² 1961. u BiH živjelo je 3.277.948 stanovnika, od toga: 1.406.057 (42.89%) bili su Srbi, 842.248 (25.69%) Muslimani, 711.665 (21.71%) Hrvati, 275.883 (8.42%) Jugoslaveni i 42.095 (1.28%) ostali.

Popis iz 1971.

Četvrti popis stanovništva bio je izvršen 31. marta 1971. Za razliku od prethodnog, ukinuti su okruzi i jedina administrativna podjela bila je na 107 općina, od kojih je osam bilo u sastavu Grada Sarajeva. Na površini od 51.197 km² 1971. u BiH živjelo je 3.746.111 stanovnika, od toga: 1.482.430 (39.57%) bili su Muslimani, 1.393.148 (37.19%) Srbi, 772.491 (20.62%) Hrvati, 43.796 (1.17%) Jugoslaveni i 54.246 (1.46%) ostali.

Popis iz 1981.

Peti popis stanovništva bio je obavljen 31. marta 1981. Broj općina je povećan na 109 uoči Zimskih olimpijskih igara 1984. u Gradu Sarajevu kada su se formirale dvije nove općine Novi Grad i Stari Grad, pa je od tada SR Bosna i Hercegovina imala 109 općina.^[23]

Na površini od 51.197 km² 1981. u BiH živjelo je 4.124.256 stanovnika, od toga: 1.630.033 (39.52%) bili su Muslimani, 1.320.738 (32.02%) Srbi, 758.140 (18.38%) Hrvati, 326.316 (7.91%) Jugoslaveni i 89.029 (2.07%) ostali.

Popis iz 1991.

Šesti i posljednji popis stanovništva SR Bosne i Hercegovine bio je izvršen u martu 1991. Na površini od 51.197 km² 1991. u BiH živjelo je 4.377.033 stanovnika, od toga: 1.902.956 (43.47%) bili su Muslimani, 1.366.104 (32.21%) Srbi, 760.852 (17.38%) Hrvati, 242.682 (5.54%) Jugoslaveni i 103.809 (2.38%) ostali.

Privreda

Uz SR Makedoniju i SR Crnu Goru, SR Bosna i Hercegovina se ubrajala u red siromašnijih republika Jugoslavije. Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, dok se hrana uglavnom uvozila. I danas se vide posljedice centralnog planiranja privrede, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji. U periodu postojanja socijalizma u Bosni i Hercegovini forsirana je teška i vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja.

Glavni poljoprivredni proizvodi su žitarice, te razne vrste voća i povrća. Glavne su industrijske grane proizvodnja čelika, uglja, željeza, automobilska industrija, tekstilna industrija, proizvodnja duhana, namještaja i prerada nafte.

Infrastruktura

Energetika

Energetski izvori SR Bosne i Hercegovine

Zahvaljujući socijalističkom sistemu, Bosna i Hercegovina posjeduje znatan broj energetskih objekata, s instaliranim energetskim kapacitetima koji zadovoljavaju potrebe za električnom energijom. S obzirom na hidropotencijal i velike rezerve uglja, najveći udio proizvedene električne energije ostvaruje se iskorištavanjem bogatog hidropotencijala i sagorijevanjem fosilnih goriva, tj. uglja.

Neke od takvih termoelektrana su: TE Kakanj (450 MW, 1985), TE Gacko (300 MW, 1983), TE Tuzla (723 MW, 1963) i TE Ugljevik (300 MW, 1985).

Rijeke u Bosni i Hercegovini uglavnom su planinske (pogotovo gornji i srednji tok) i uz znatnu visinsku razliku izvora u odnosu na ušće, što im daje znatnu vrijednost potencijalne energije idealan su obnovljivi izvor energije. Zahvaljujući tom faktoru i reljefu kroz koji protječu (uske doline i kanjoni), potencijalna energija mnogih vodotoka iskorištena je za proizvodnju električne energije. Gornji tokovi Drine, Neretve, Vrbasa, Une i drugih rijeka obiluju ogromnim hidropotencijalom, usljed čega su upravo na tim mjestima izgrađene najveće hidroelektrane u državi.

Neke od takvih hidroelektrana su: HE Salakovac (210 MW, izgrađena 1981), HE Grabovica (114 MW, 1982), HE Jablanica (180 MW, 1955), HE Višegrad (315 MW 1989), HE Jajce I, HE Jajce II, HE Trebinje I, HE Trebinje II.

Kultura

Kultura Bosne i Hercegovine proizvod je mješavine utjecaja sa istoka i zapada, a od 1945. pečat njenom ukupnom kulturnom razvoju daje novi socijalistički društvenoekonomski poredak.^[29] U maju 1945. u Sarajevu je osnovana Narodna i univerzitetska biblioteka, kao središnja bibliotekarska ustanova, koja djeluje i danas. Godine 1946. s radom nastavlja Narodno pozorište Sarajevo koje je središnja pozorišna kuća u Bosni i Hercegovini. Tokom 1949. i 1950. počinju s radom i pozorišta u Mostaru, Tuzli i Zenici. Godine 1946. osnovan je Sarajevski balet, a 9. novembra iste godine svoju umjetničku djelatnost započela je Sarajevska opera, svečanom premijerom "Prodana nevjesta" Bedricha Smetane. Time je učinjen veliki napredak u razvijanju muzičke kulture u Bosni i Hercegovini. Također, osnovana je Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine u Sarajevu 1946. i Državni arhiv Bosne i Hercegovine (1947), koji je kasnije promijenio ime u Arhiv Bosne i Hercegovine. U ovoj galeriji svoja slikarska djela izlagali su mnogi istaknuti bosanskohercegovački umjetnici: Mersad Berber, Jovan Bijelić, Roman Petrović, Vojo Dimitrijević, Emir Dragulj, Ismet Mujezinović, te "posljednji bosanski bogumil" Lazar Drljača (kako su ga nazivali njegove slikarske kolege) kao i mnogi drugi.

Bosna i Hercegovina je uz Mađarsku, jedina zemlja u regiji, koja je dala više od jednog dobitnika Nobelove nagrade: Vladimir Prelog (rođeni Sarajlija), za hemiju 1975. i Ivo Andrić 1961. za književnost. Upravo je Andrić bio jedan od najznačajnijih predstavnika bosanskohercegovačke i jugoslavenske književnosti, a od ostalih posebno su se istakli: Meša Selimović, Derviš Sušić, Branko Ćopić, Hamza Humo, Mehmedalija "Mak" Dizdar, Skender Kulenović, Abdulah Sidran, Izet Sarajlić i drugi.

Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine čini bosanskohercegovački film, koji je i do danas ostao najuspješniji na prostorima bivše Jugoslavije. U prvim decenijama nakon Drugog svjetskog rata obrađivane su mahom teme iz narodne revolucije i rata, filmski su obrađivane najznačajnije teme iz NOB-a, među kojima su poznate i slavne bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika (filmovi "Kozara", "Sutjeska", "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo"). Prvi dugometražni igrani film u historiji bosanskohercegovačke kinematografije bio je "Major Bauk" snimljen po scenariju Branka Ćopića. Posebno je bio zanimljiv Zulfikar "Zuko" Džumhur sa svojim putopisnim reportažama iz serije Hodoljublje za koje je pisao scenarije i bio voditelj snimivši je zajedno sa režiserom Mirzom Idrizovićem. Upravo ovaj serijal je bio najveći televizijski projekt u bivšoj Jugoslaviji, koji je ne samo u reporterskom nego i u umjetničkom smislu nadilazio format televizijske reportaže. Džumhur je bio i pisac scenarija za film "Miris dunja". Značajno je napomenuti pisca i filmskog scenaristu Abdulaha Sidrana, koji je sarađivao s nekim od najznačajnijih bosanskohercegovačkih režisera u filmovima poput: "Sjećaš li se Dolly Bell?", "Kuduz", "Ovo malo duše"

Najveći uspjesi ostvareni su na polju muzike, gdje su bosanskohercegovački instrumentalisti i pjevači ostvarili velike uspjehe u okvirima bivše Jugoslavije. Multikonfesionalno Sarajevo bilo je magnet za mnoge pjevače i muzičare, a najbolji primjeri su Nada Mamula (rođena u Beogradu), virtuozi na harmonici braća Jovica i Ratomir Petković (rođeni u Smederevu), Gabor Lenđel i drugi.^[30]

Obrazovanje

Nakon razornog Drugog svjetskog rata koji je najviše pogodio Bosnu i Hercegovinu tokom narodnooslobodilačkog rata, nove jugoslavenske vlasti odmah su počele s oživljavanjem kulturnog života u okviru kojeg je posebna pažnja usmjerena ka opismenjavanju stanovništva, te obnavljanju i otvaranju novih škola i visokoškolskih ustanova.^[30] Ovakav nagli napredak bio je diktiran potrebama pivrednog razvitka, industrijalizacije zemlje i prelaskom radne snage iz poljoprivrede, kao i promjenama u cijeloj društvenopolitičkoj strukturi, te potrebi da svi radni ljudi i građani svojim odlučivanjem i angažiranjem sudjeluju u razvoju socijalističkog društva. Škola je postala narodna, dostupna, obavezna za sve i besplatna. Pedagogija nakon Drugog svjetskog rata dijeli se na dvije razvojne faze: od 1945. do 1949. traje faza etatiziranog socijalističkom ideologijom monopoliziranog pedagoškog razvoja pod vođstvom Sovjetskog Saveza, a od 1950. započinje faza deetatizacije i izgradnje trećeg puta s otklonom od pluralizirane buržoaske, ali i monistički strukturirane etatističke pedagogije. U prvoj fazi etatiziranog socijalističkog razvoja neposredno nakon Drugog svjetskog rata pedagogija se nekritički izgrađuje po uzoru na sovjetsku socijalističku pedagogiju. Druga faza vodi udaljavanju od Sovjetskog Saveza i bloka socijalističkih zemalja, te započinje postupni razvoj pedagogije u okviru proklamirane ideološke doktrine trećeg puta razvoja samoupravnog socijalizma.^[31] Istovremeno, sprovodi se program sekularizacije u okviru kojeg dolazi do ukidanja mnogih tradicionalnih muslimanskih institucija, kao što su kur'anske osnovne škole, bogate dobrotvorne fondacije i derviški vjerski redovi.^[32] Godine 1946. obnovljen je Univerzitet u Sarajevu, a potom 1961, otvara se prva visokoškolska ustanova u Zenici (Fakultet za metalurgiju), te kasnije javni univerziteti u Banjoj Luci (1975), Tuzli (1976) i Mostaru (1977).^[30]

Sport

Nogomet

Nogometno prvenstvo 1945.

Prvo nogometno prvenstvo Demokratske Federativne Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata odigrano je od 3. do 9. septembra 1945. Ono je bilo specifično, jer su u njemu učestvovale republičke reprezentacije, kao i ekipe Jugoslavenske armije i AP Vojvodine. Organizacija ovakvog tipa takmičenja bila je potpora fiskulturi (sportu) u novooslobođenoj teritoriji. Timovi su bili sastavljeni od igrača iz saveznih republika, a većina igrača bila je iz kasnije najjačih klubova u republikama. Također su organizovana i takmičenja okruga. Svi mečevi su se igrali po jednostrukom kup-sistemu i igrani su u Beogradu na stadionu "20. oktobar" (kasnije Stadion CDJA)^[33] u sklopu fiskulturnog programa.^[34] Ekipa FDBiH odigrala je samo 1 utakmicu, izgubivši u četvrtfinalu 6:1 protiv FD Hrvatske, a prvak prvenstva bila je FD Srbija, pobjedom od 1:0 protiv ekipe Jugoslavenske armije.

Rezultat

3. septembar 1945.	FD Hrvatska	6–1	FD Bosna i Hercegovina	Beograd
16:00 (UTC +2)	Cimermančić ?', ?' Golob ?', ?' Reberski ?' Reiss ?'	Izvještaj	Matijašević ?'	Stadion: Stadion "20. oktobar" Gledalaca: 5.000 Sudac: Moni Kario

Sastavi

FD Bosna i Hercegovina:^[34]
- Ekipa: Pudar, Branko Stanković, Šestić, Vojislav Marjanović, Lavorović, Marks, Matijašević, Novaković, Predrag Đajić, Milan Rajlić, Čišić.
- Tehnički rukovoditelj: Slavko Zagorac
FD Hrvatska:^[34]
- Ekipa: Šoštarić, Kolaković, Pukšec, Šimunović, Lechner, Dubravčić, Lončarević, Reiss, Cimermančić, Kacian, Golob, Reberski i Željko Čajkovski.
- Tehnički rukovoditelj: Márton Bukovi

Simboli

Zastava

Zastava SR Bosne i Hercegovine sastojala se od crvene podloge, što je predstavljalo socijalističke i komunističke ideale Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, u čijem se lijevom gornjem uglu nalazila umanjena zastava Jugoslavije, obrubljena zlatnožutom trakom. Odnos širine i dužine zastave bio je jedan prema dva. Zastava je proglašena Ustavom Narodne Republike Bosne i Hercegovine i bila je u upotrebi od 31. decembra 1946. Prije usvajanja ove zastave, kao zastava Bosne i Hercegovine koristila se crvena zastava sa zlatno obrubljenom zvijezdom u sredini. Koristila se sve do 4. marta 1992. kada ju je zamijenila Zastava Republike Bosne i Hercegovine.

Zastava Narodne / Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.
Izgled prvog prijedloga zastave za Narodnu Republiku Bosnu i Hercegovinu.^[35]
Izgled prijedloga zastave za Narodnu Republiku Bosnu i Hercegovinu iz 1947.^[35]
Zastava bosanskohercegovačkih partizana korištena od 1943. do 1946.^[35]

Grb

Grb SR Bosne i Hercegovine bio je heraldički simbol socijalističkog i komunističkog režima i kao takav nije imao uporišta u historijskoj tradiciji Bosne i Hercegovine kao njeni prethodni grbovi. Grb je usvojen istog dana kao i zastava, 31. decembra 1946. Državni grb tada NR Bosne i Hercegovine^[36] bilo je polje okruženo s lijeve strane grančicama bjelogorice, a s desne strane grančicama crnogorice koje su dolje povezane vrpcom. Između vrhova grančica nalazi se petokraka zvijezda. U polju iznad vrpce su dva tvornička dimnjaka (iz kojih se puši dim), a u podnožju leže dva snopa žita. U pozadini se ocrtava silueta grada Jajca, lokacije Drugog zasijedanja AVNOJ-a.^[37] Postojao je i prijedlog da grb SR BiH sadrži buktinju, koju drže tri ruke, kao simbol tri naroda Bosne i Hercegovine.^[38] Koristio se sve do 4. marta 1992. kada ju je zamijenio Grb Republike Bosne i Hercegovine.

Izgled originalnog grba iz Službenog lista SR Bosne i Hercegovine.
Grb Narodne / Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

Praznici

U Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) postojala je podjela na državne (savezne) praznike, republičke praznike i ostale praznike, odnosno značajnije datume. Religijski blagdani nisu bili službeno obilježavani. Državni (savezni) praznici bili su:

Osim saveznih praznika, SR Bosna i Hercegovina obilježavala je i:

27. juli – Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine,
25. novembar – Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a (kasnije nazvan Dan državnosti Bosne i Hercegovine).

Ako je jedan od praznika padao u nedjelju smatrao se praznikom i prvi sljedeći radni dan.

Također pogledajte

Reference

^ Geršković, Leon; Đokić, Aleksandar; Ivanović, Branislav; Marković, Mileta; Misajlovski, Vasko; Šinkovec, Borut; Petković, Svetomir; Milinić, Obrad; Stanojević, Novak; Kršul, Ivan. Ustavi i ustavni zakoni : tekstovi Ustava i ustavnih zakona : osnovne karakteristike novog ustavnog sistema (Informatorovi priručnici), knj. 1. i 2., Informator, Zagreb, 1974., str. 70., COBISS.BH 3400193
^ ^a ^b "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima; Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine; Statistički bilten 1993. Sarajevo 1993. godine" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 26. 1. 2024.
^ Avramović 2007, str. 599, Understanding Secularism in a Post-Communist State: Case of Serbia
^ Kideckel i Halpern 2000, str. 165, Neighbors at War: Anthropological Perspectives on Yugoslav Ethnicity, Culture, and History
^ "Bosnia and Herzegovina Country facts PopulationData.net". PopulationData.net. Arhivirano s originala, 12. 6. 2020. Pristupljeno 8. 4. 2020.
^ "Danas se iz Norveške kući vraća 13 državljana BiH, a šta je sa ostalima?". MojaBiH. 5. 4. 2020. Arhivirano s originala, 12. 6. 2020. Pristupljeno 8. 4. 2020.
^ Bosnia and Herzegovina (jezik: engleski), Central Intelligence Agency, 8. 8. 2023, pristupljeno 15. 8. 2023
^ "CIA - The World Factbook - B&H". Arhivirano s originala, 15. 3. 2018. Pristupljeno 27. 8. 2007.
^ "Lična karta BiH". Arhivirano s originala, 22. 11. 2010. Pristupljeno 3. 11. 2010.
^ TOKOVI ISTORIJE Časopis Instituta za noviju istoriju Srbije
^ An International Symposium "South-Eastern Europe 1918–995" Serbian Land Reform and Colonization in 1918 Arhivirano 22. 8. 2006. na Wayback Machine
^ "Bosna će bit Bosna!" Josip Broz Tito". youtube.com. 29. 3. 2015. Pristupljeno 15. 4. 2024.
^ Sancaktar, Caner (Spring 2012). "Historical Construction And Development of Bosniak Nation". Alternatives: Turkish Journal of International Relations.
^ Armakolas, Loannis (mart 2011). "The 'Paradox' of Tuzla City: Explaining Non-nationalist Local Politics during the Bosnian War". Europe-Asia Studies. 63 (2): 229–261. doi:10.1080/09668136.2011.547697. S2CID 145068402.
^ Mahić 2003, str. 4.
^ "Intervju dana Mustafa Imamović, Šta hoće SDA: ummu muslimana ili modernu državu?!". Arhiva BH Dani broj 195. BH Dani. 2. 3. 2001. Arhivirano s originala 22. 5. 2013. Pristupljeno 22. 4. 2019.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
^ Bergholz, Max (juni 2013). "Sudden Nationhood: The Microdynamics of Intercommunal Relations in Bosnia-Herzegovina After World War II". American Historical Review. 118 (3): 679–707. doi:10.1093/ahr/118.3.679.
^ Šimić, Tomo (2006). "Dokumenti Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine 1991 - 1994". hrcak.srce.hr. Hrčak Srce. Pristupljeno 20. 1. 2024.
^ ^a ^b "Statistički godišnjak Federacije Bosne i Hercegovine iz 2009" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 7. 3. 2010. Pristupljeno 7. 3. 2010.
^ "Field Listing – Coastline". The World Factbook. Arhivirano s originala, 15. 3. 2018. Pristupljeno 22. 8. 2006.
^ "Nacionalni park Kozara – planinarenje, biciklizam, šetnje , skijalište, smještaj". 23. 10. 2023. Pristupljeno 2. 2. 2024.
^ "Kozara - Nacionalni park Kozara". Arhivirano s originala, 11. 8. 2020. Pristupljeno 27. 8. 2020.
^ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g ^h ⁱ ^j Mirko, Pejanović (2014). "Društveno-istorijski razvoj lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini U XX stoljeću". Pregled (3): 27–70.
^ Mardešić, Petar; Dugački, Zvonimir; Zoričić, Josip. Geografski atlas i statističko–geografski pregled svijeta, V. prošireno izdanje, 'Seljačka sloga', Zagreb, 1956., str. 40. i 41.
^ "Bosnia and Herzegovina". www.rulers.org. Pristupljeno 24. 1. 2024.
^ Šimić, Tomo (2006). "Dokumenti Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine 1991 - 1994". hrcak.srce.hr. Hrčak Srce. Pristupljeno 20. 1. 2024.
^ "Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u uslovima političkog pluralizma (1990.–1995.)". www.parlament.ba. Pristupljeno 20. 1. 2024.
^ "Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u periodu 1945.–1990". www.parlament.ba. Pristupljeno 3. 2. 2024.
^ "Bosnia and Herzegovina". afsusa.org. Pristupljeno 27. 1. 2024.
^ ^a ^b ^c "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 25. 11. 2013. Pristupljeno 31. 10. 2013.
^ "Razvoj školstva u Bosni i Hercegovini u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata do 1970-ih". academia.edu. Pristupljeno 29. 1. 2024.
^ "Bosnia and Herzegovina in communist Yugoslavia". britannica.com. Pristupljeno 27. 1. 2024.
^ cbnostalgija (4. 8. 2019). "Stadion Partizana". Crno-bela Nostalgija (jezik: srpski). Pristupljeno 28. 1. 2024.
^ ^a ^b ^c "Nogometno prvenstvo 1945". exyufudbal.in.rs. Ex-Yu Fudbal. 5. 6. 2018. Arhivirano s originala, 5. 6. 2018. Pristupljeno 28. 1. 2024.
^ ^a ^b ^c "Republic of Bosnia and Herzegovina (Socialist Yugoslavia)". www.crwflags.com. Pristupljeno 28. 1. 2024.
^ Filipović, Emir O. Grb i zastava Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću u: Bosna franciscana : časopis Franjevačke teologije Sarajevo, god. XVI, br. 28/2008, ISSN 1330-7487, str. 103-126.
^ Đorđević, Jovan. Ustavno pravo FNRJ, Izd. Arhiva za pravne i društvene nauke, Beograd, 1953., str. 427.
^ Suljević, Kasim. Nacionalnost muslimana : između teorije i politike (doktorska disertacija), "Otokar Keršovani", Rijeka, 1981., str. 228-229., COBISS.BH 20300032

Portal SFRJ

[Geršković-1] Geršković, Leon; Đokić, Aleksandar; Ivanović, Branislav; Marković, Mileta; Misajlovski, Vasko; Šinkovec, Borut; Petković, Svetomir; Milinić, Obrad; Stanojević, Novak; Kršul, Ivan. Ustavi i ustavni zakoni : tekstovi Ustava i ustavnih zakona : osnovne karakteristike novog ustavnog sistema (Informatorovi priručnici), knj. 1. i 2., Informator, Zagreb, 1974., str. 70., COBISS.BH 3400193

[Popis991-2] "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima; Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine; Statistički bilten 1993. Sarajevo 1993. godine" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 26. 1. 2024.

[Avramovic_2007_p599-3] Avramović 2007, str. 599, Understanding Secularism in a Post-Communist State: Case of Serbia

[Kideckel-Halpern_2000-4] Kideckel i Halpern 2000, str. 165, Neighbors at War: Anthropological Perspectives on Yugoslav Ethnicity, Culture, and History

[5] "Bosnia and Herzegovina Country facts PopulationData.net". PopulationData.net. Arhivirano s originala, 12. 6. 2020. Pristupljeno 8. 4. 2020.

[6] "Danas se iz Norveške kući vraća 13 državljana BiH, a šta je sa ostalima?". MojaBiH. 5. 4. 2020. Arhivirano s originala, 12. 6. 2020. Pristupljeno 8. 4. 2020.

[7] Bosnia and Herzegovina (jezik: engleski), Central Intelligence Agency, 8. 8. 2023, pristupljeno 15. 8. 2023

[aerodromi_u_BiH-8] "CIA - The World Factbook - B&H". Arhivirano s originala, 15. 3. 2018. Pristupljeno 27. 8. 2007.

[9] "Lična karta BiH". Arhivirano s originala, 22. 11. 2010. Pristupljeno 3. 11. 2010.

[10] TOKOVI ISTORIJE Časopis Instituta za noviju istoriju Srbije

[11] An International Symposium "South-Eastern Europe 1918–995" Serbian Land Reform and Colonization in 1918 Arhivirano 22. 8. 2006. na Wayback Machine

[12] "Bosna će bit Bosna!" Josip Broz Tito". youtube.com. 29. 3. 2015. Pristupljeno 15. 4. 2024.

[13] Sancaktar, Caner (Spring 2012). "Historical Construction And Development of Bosniak Nation". Alternatives: Turkish Journal of International Relations.

[14] Armakolas, Loannis (mart 2011). "The 'Paradox' of Tuzla City: Explaining Non-nationalist Local Politics during the Bosnian War". Europe-Asia Studies. 63 (2): 229–261. doi:10.1080/09668136.2011.547697. S2CID 145068402.

[FOOTNOTEMahić20034-15] Mahić 2003, str. 4.

[16] "Intervju dana Mustafa Imamović, Šta hoće SDA: ummu muslimana ili modernu državu?!". Arhiva BH Dani broj 195. BH Dani. 2. 3. 2001. Arhivirano s originala 22. 5. 2013. Pristupljeno 22. 4. 2019.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

[17] Bergholz, Max (juni 2013). "Sudden Nationhood: The Microdynamics of Intercommunal Relations in Bosnia-Herzegovina After World War II". American Historical Review. 118 (3): 679–707. doi:10.1093/ahr/118.3.679.

[:12-18] Šimić, Tomo (2006). "Dokumenti Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine 1991 - 1994". hrcak.srce.hr. Hrčak Srce. Pristupljeno 20. 1. 2024.

[Stat-19] "Statistički godišnjak Federacije Bosne i Hercegovine iz 2009" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 7. 3. 2010. Pristupljeno 7. 3. 2010.

[20] "Field Listing – Coastline". The World Factbook. Arhivirano s originala, 15. 3. 2018. Pristupljeno 22. 8. 2006.

[21] "Nacionalni park Kozara – planinarenje, biciklizam, šetnje , skijalište, smještaj". 23. 10. 2023. Pristupljeno 2. 2. 2024.

[22] "Kozara - Nacionalni park Kozara". Arhivirano s originala, 11. 8. 2020. Pristupljeno 27. 8. 2020.

[Pejanović-23] ^ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g ^h ⁱ ^j Mirko, Pejanović (2014). "Društveno-istorijski razvoj lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini U XX stoljeću". Pregled (3): 27–70.

[Sloga-24] Mardešić, Petar; Dugački, Zvonimir; Zoričić, Josip. Geografski atlas i statističko–geografski pregled svijeta, V. prošireno izdanje, 'Seljačka sloga', Zagreb, 1956., str. 40. i 41.

[25] "Bosnia and Herzegovina". www.rulers.org. Pristupljeno 24. 1. 2024.

[26] Šimić, Tomo (2006). "Dokumenti Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine 1991 - 1994". hrcak.srce.hr. Hrčak Srce. Pristupljeno 20. 1. 2024.

[:0-27] "Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u uslovima političkog pluralizma (1990.–1995.)". www.parlament.ba. Pristupljeno 20. 1. 2024.

[28] "Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u periodu 1945.–1990". www.parlament.ba. Pristupljeno 3. 2. 2024.

[29] "Bosnia and Herzegovina". afsusa.org. Pristupljeno 27. 1. 2024.

[nps-30] "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 25. 11. 2013. Pristupljeno 31. 10. 2013.

[31] "Razvoj školstva u Bosni i Hercegovini u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata do 1970-ih". academia.edu. Pristupljeno 29. 1. 2024.

[32] "Bosnia and Herzegovina in communist Yugoslavia". britannica.com. Pristupljeno 27. 1. 2024.

[33] stalgija (4. 8. 2019). "Stadion Partizana". Crno-bela Nostalgija (jezik: srpski). Pristupljeno 28. 1. 2024.

[:1-34] "Nogometno prvenstvo 1945". exyufudbal.in.rs. Ex-Yu Fudbal. 5. 6. 2018. Arhivirano s originala, 5. 6. 2018. Pristupljeno 28. 1. 2024.

[crwflags-35] "Republic of Bosnia and Herzegovina (Socialist Yugoslavia)". www.crwflags.com. Pristupljeno 28. 1. 2024.

[Filipović-36] Filipović, Emir O. Grb i zastava Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću u: Bosna franciscana : časopis Franjevačke teologije Sarajevo, god. XVI, br. 28/2008, ISSN 1330-7487, str. 103-126.

[37] Đorđević, Jovan. Ustavno pravo FNRJ, Izd. Arhiva za pravne i društvene nauke, Beograd, 1953., str. 427.

[38] Suljević, Kasim. Nacionalnost muslimana : između teorije i politike (doktorska disertacija), "Otokar Keršovani", Rijeka, 1981., str. 228-229., COBISS.BH 20300032

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]

[22]

[23]

[24]

[25]

[26]

[27]

[28]

[29]

[30]

[31]

[32]

[33]

[34]

[35]

[36]

[37]

[38]

p r u Bosna i Hercegovina po temama
Historija	Rani period Ilirik Srednjovjekovna historija Bosne i Hercegovine rana Bosna Bosanska Banovina Bosansko Kraljevstvo Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj Kraljevina Jugoslavija Drugi svjetski rat SFR Jugoslavija SR Bosna i Hercegovina Republika Bosna i Hercegovina referendum o nezavisnosti Rat u Bosni i Hercegovini Etničko čišćenje Genocid Opsada Sarajeva Vašingtonski sporazum Dejtonski sporazum
Geografija	Fauna Ptice Sisari Geologija Gradovi i općine Jezera Klima Okoliš Planine Regije Bosna Hercegovina Rijeke Zaštićena područja
Administracija	Administrativna podjela Federacija Bosne i Hercegovine (Kantoni) Republika Srpska Brčko distrikt Agencije i institucije Izbori (CIK) Korupcija Oružane snage Parlamentarna skupština Zastupnički dom Dom naroda Policija Političke stranke Politika Predsjedništvo Predsjedavajući Članovi Sudski sistem Ustavni sud Sud Bosne i Hercegovine Ustav Vanjska politika Vizni režim za ulazak Vizni režim za državljane Vijeće ministara Predsjedavajući Vladavina zakona
Privreda	Centralna banka Saobraćaj Telekomunikacije Turizam Valuta
Simboli	Grb Himna Ordeni, odlikovanja i medalje Zastava
Društvo	Demografija Etničke grupe Konstitutivni narodi Bošnjaci Hrvati Srbi "Ostali" Albanci Bosanci i Hercegovci Crnogorci Česi Italijani Jevreji Jugoslaveni Kinezi Mađari Makedonci Muslimani Nijemci Poljaci Romi Rumuni Rusi Rusini Slovaci Slovenci Turci Ukrajinci Jezici Ljudska prava Obrazovanje Ratovi Religija Seksualne manjine Sport Žene Pobačaj
Kultura	ANUBiH Arhitektura Jezici Bosanski Hrvatski Srpski Epske narodne pjesme Bošnjačke Hrvatske Srpske Kinematografija Književnost Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Kuhinja Bosanski lonac Ćevapi Burek Vinogradarstvo Mediji Radio Televizija Muzika Nacionalni spomenici Praznici i blagdani Dan državnosti Dan nezavisnosti Svjetska baština Umjetnost
Kategorija Portal:Bosna i Hercegovina

p r u Hronologija državnosti jugoslavenskih zemalja
Regija	Do 1918.	1918–1929.	1929–1945.	1941–1945.	1945–1946.	1946–1963.	1963–1992.	1992–2003.	2003–2006.	2006–2008.	Od 2008.
Slovenija	Dio Austro-Ugarske uključujući Boku kotorsku Također pogledajte Kraljevina Hrvatska-Slavonija 1868–1918 Kraljevina Dalmacija 1815–1918 BiH u Austro-Ugarskoj 1878–1918	Država Srba, Hrvata i Slovenaca (1918–1929) Kraljevina Jugoslavija (1929–1943) Također pogledajte Država Slovenaca, Hrvata i Srba 1918 Republika Prekmurje 1919 Banat, Bačka i Baranja 1918–1919 Slobodna Država Rijeka 1920–1924 1924–1947 Zadarska provincija Italije 1920–1947		Anektirale^a Fašistička Italija, Nacistička Njemačka i Mađarska	Demokratska Federativna Jugoslavija 1943–1946 Federativna Narodna Republika Jugoslavija 1946–1963 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija 1963–1992 Sastav od socijalističkih republika Slovenije (1944–1991) Hrvatske (1943–1991) Bosne i Hercegovine (1943–1992) Srbije (1943–1992) (u sastavu i autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo) Crna Gora (1943–1992) Makedonija (1944–1991) Također pogledajte Slobodna teritorija Trsta (1947–1954)ⁱ			Slovenija Rat u Sloveniji
Dalmacija				Nezavisna Država Hrvatska^j 1941–1945 Marionetska kvazi-država Nacističke Njemačke. Dijelovi koje je anektirala Fašistička Italija. Međimurje i Baranja koje je anektirala Mađarska.				Hrvatska^b Rat u Hrvatskoj
Slavonija
Hrvatska
Bosna								Republika Bosna i Hercegovina (1992-1995)^c Rat u Bosni i Hercegovini	Bosna i Hercegovina sastoji se od: Federacije Bosne i Hercegovine (od 1994), Republike Srpske (od 1995) i Brčko distrikta (od 2000)
Hercegovina
Vojvodina	Dio mađarske regije Délvidék			Autonomni Banat^d (Dio njemačke vojne uprave u Srbiji)				Savezna Republika Jugoslavija Sastojala se od Republike Srbije (1992–2006) i Republike Crne Gore (1992–2006) Također pogledajte Republika Kosovo (1991–1999)	Srbija i Crna Gora	Republika Srbija Uključeno AP Vojvodina i AP Kosovo i Metohija, pod upravom UN-a (UNMIK)	Republika Srbija Uključuje autonomnu pokrajinu Vojvodinu
Srbija	Kraljevina Srbija 1882–1918			Vojna uprava u Srbiji 1941–1944 ^e
Kosovo	Dio Kraljevine Srbije 1912–1918			Uglavnom anektirala Albanija 1941–1944 zajedno sa zapadnom Makedonijom i jugoistočnom Crnom Gorom							Republika Kosovo^g
Metohija	Kraljevina Crna Gora 1910–1918 Metohiju kontrolisala Austro-Ugarska (1915–1918)										Republika Kosovo^g
Crna Gora				Italijanski guvernatorat za Crnu Goru^f 1941–1944						Crna Gora
Vardarska Makedonija	Dio Kraljevine Srbije 1912–1918			Anektirala Bugarska 1941–1944				Sjeverna Makedonija^h
^a Prekmurje anektirala Mađarska. ^b Također pogledajte SAO Kninska Krajina (1990) → SAO Krajina, Dubrovačka Republika (1991), SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem, SAO Zapadna Slavonija (1990–1991) i Republika Srpska Krajina (1990–1995); svi zamijenjeni UNTAES-om (1996–1998). ^c Također pogledajte Republika Bosna i Hercegovina, Hrvatska Republika Herceg-Bosna, Autonomna pokrajina Zapadna Bosna i Srpske autonomne oblasti: SAO Bosanska krajina, SAO Semberija, SAO Romanija, SAO Sjeverna Bosna i SAO Hercegovina (1991–1992); svi kombinirani za oblikovanje Srpske Republike Bosne i Hercegovine (1992–1995). ^d Bačku je anektirala Mađarska, dok je Srem anektirala Nezavisna Država Hrvatska (1941–1944). ^e Također pogledajte Užička republika.							^f Anektirano od strane Fašističke Italije (1941–1943) i Nacističke Njemačke (1943–1944). Manji dio anektirala Nezavisna Država Hrvatska (1941–1944). ^g Kosovo je predmet spora između vlada Kosova i Srbije. ^h Sjeverna Makedonija do 2019. bila je poznata u UN-u kao Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija zbog spora o imenu s Grčkom. ⁱ Slobodna teritorija Trsta je osnovana 10. februara 1947. Njena uprava je bila podijeljena na dvije oblasti: Zona A (Italija) i Zona B (SFRJ). Godine 1954. potpisan je Sporazum o suglasju gdje su Italija i SFRJ podijelile teritoriju, a Slobodna teritorija Trsta prestala je postojati. ^j Također pogledajte Bihaćka republika.