Jezidi
Jesidi | ||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Datoteka:Melek taus.png | ||||||||||||||||||
Malak Taus („Paunov anđeo“), simbol religije jesida | ||||||||||||||||||
Ukupno pripadnika | ||||||||||||||||||
200-300 tisuća[1] | ||||||||||||||||||
Važnija područja naseljavanja | ||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||
Jezik | ||||||||||||||||||
Kurdski jezik (kurmandži • sorani) | ||||||||||||||||||
Povezane etničke skupine | ||||||||||||||||||
Kurdi |
Jesidi[4] (kur. ئێزیدی - Êzidî; na hrv. i - azidi, izdi, jazidi, jezidi, zedi) su kurdska etnoreligijska skupina iz Iraka koju karakterizira pripadnost specifičnoj heterodoksnoj religiji odnosno sljedbi.
Korijeni
Heterodoksna religija jesida oblikovala se u prvoj polovici 2. tisućljeća podno obronaka Zagrosa i na sjeveru Mezopotamije, a njeni su korijeni vrlo složeni: sufijski utjecaj i slikovita simbolika može se prepoznati u religijskom rječniku (posebno u terminologiji njihove ezoterične literature), no većina njihove mitologije i kozmogonije je neislamska tj. pripada drevnim iranskim religijama[1] poput zoroastrizma, manihejstva, mazdakizma i mitraizma. Iako je stvarana u isto vrijeme i na istim temeljima (sufizam i staroiranska tradicija) kao i alevitska religija, jesidska se ne svrstava u niti jedan ogranak islama već kao specifična monoteistička religija odnosno sljedba.
Vjerovanja
Jesidi vjeruju u jednog Boga kao stvaratelja svijeta na koji je poslao sedam uzvišenih bića ili anđela (haft serr; „sedam zagonetki“) da ga čuvaju, a njihov vođa je Malak Taus („Paunov anđeo“)[1]. Njega su muslimani često poistovjećivali sa Sotonom zbog čega su jesidi progonjeni od svog postanka, posebice u doba Osmanskog Carstva kada su prisilno preobraćivani na hanafijsku školu sunitskog islama[5].
Običaji
Jesidski obredi inicijacije novorođenčadi uključuju[6]:
- šišanje uvojaka
- mor kirin („pečat”)
- obrezivanje
Vjerska literatura
Jesidska religijska tradicija uglavnom se prenosila oralnom predajom na kurmandžiju (sjevernokurdskom jeziku)[1], dok je autentičnost njihovih svetih tekstova „Crne knjige“ (Mašafa Reš) i „Knjige otkrivenja“ (Kiteba Jelva) tiskanih počekom 20. stoljeća krajnje upitna budući da ih nisu pisali jesidi već stranci[1].
Galerija
-
Sastanak jesidskog vodstva s kaldejskim svećenstvom u Mezopotamiji
(francuska razglednica, kasno 19. stoljeće)
Poveznice
Izvori
- ↑ a b c d e f g h i Allison, Christine (20.7.2004.)
- ↑ De Jure Population (Urban, Rural) by Age and Ethnicity, Armstat.am (2001.)
- ↑ Национальный состав населения, Perepis2002.ru (2002.)
- ↑ Vidi:
• Klaić, Bratoljub (1990.), str. 630.
• Hrvatski obiteljski leksikon (2005.) - ↑ Hastings, James (2003.), XVIII. dio
- ↑ Kreyenbroek, Philip G. (20.7.2005.)
Citirana literatura
Tiskana stručna literatura:
- (engl.) Hastings, James. 2003. Encyclopedia of Religion and Ethics Part 18. Kessinger Publishing. Whitefish, Montana. ISBN 0766136957CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
- (hrv.) Klaić, Bratoljub. 1990. Rječnik stranih riječi. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb. ISBN 86-401-0038-1
Stručna literatura s vanjskim poveznicama:
- (engl.) Allison, Christine. 20. srpnja 2004. Yazidis i. general. Encyclopadia Iranica. New York. Pristupljeno 14. siječnja 2011.
- (engl.) Kreyenbroek, Philip G. 20. srpnja 2005. Yazidis ii. Initiation in Yazidism. Encyclopadia Iranica. New York. Pristupljeno 14. siječnja 2011.
- (hrv.) Jesidi. Hrvatski obiteljski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2005. Pristupljeno 14. siječnja 2011.
Organizacije i udruge:
- (arm.) De Jure Population (Urban, Rural) by Age and Ethnicity (PDF). Armstat.am - Armenian Statistical Service of Republic of Armenia. 2001. Pristupljeno 14. siječnja 2011.
- (rus.) Национальный состав населения. Федеральная служба государственной статистики. 2002. Pristupljeno 14. siječnja 2011.
Wikimedijski zajednički poslužitelj:
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Jesidi |